Dijalekt u razgovoru za posao
Ivana je iz Dalmacije i prijavila se za posao u turističkoj agenciji u Zagrebu. Na razgovoru joj kažu da će razgovarati sa strankama iz cijele Hrvatske i inozemstva te da je važna jasna, standardna komunikacija. Ivana inače govori čakavicom i u opuštenom razgovoru rabi izraze poput „kamoš“, „di“ i „čа“. Ima izvrsno znanje stranih jezika i dobre preporuke. Na razgovoru joj kažu: „Nije problem dijalekt, ali morate znati prebaciti se.“ Ivana nije sigurna što se od nje očekuje i boji se da će zvučati neprirodno ako potpuno potisne svoj govor.
1. Objasni što u ovome kontekstu znači „prebaciti se“ i kako bi Ivana mogla pokazati tu vještinu tijekom razgovora.
Read the worked answer
„Prebaciti se“ znači svjesno birati registar i varijantu ovisno o sugovorniku i situaciji: u razgovoru sa strankom i u službenom razgovoru rabi se standardni hrvatski, a u opuštenom razgovoru s kolegama iz iste sredine dijalekt je prirodan. To nije potpuno potiskivanje vlastitoga govora, nego prilagodba.
Ivana to može pokazati tako da:
- na razgovoru odgovara standardnim izgovorom i rječnikom, bez žargona;
- umjesto „di“ rabi „gdje“, umjesto „kamoš“ „kamo ćeš“ ili prikladan standardni izraz;
- ako joj se obrati dijalektom, može prilagoditi ton, ali zadržati jasnoću;
- pokaže da razumije razliku: može kratko reći da joj je dijalekt dio identiteta, ali da zna kada ga rabiti.
Time pokazuje jezičnu svjesnost, a ne odricanje od zavičaja.
2. Poslodavac kasnije kaže: „Ako ste ikada radili s grupom iz Dalmacije, sigurno ste se prebacili na njihov govor.“ Je li to nužno i kako bi Ivana trebala odgovoriti?
Read the worked answer
Nije nužno. Prilagodba ne znači oponašanje sugovornikova dijalekta; to može zvučati neiskreno ili čak podrugljivo. Primjerenije je govoriti standardno, ali razumjeti sugovornika i po potrebi objasniti riječ koju stranka ne razumije.
Ivana može odgovoriti, primjerice: „Razumijem dalmatinske izraze i mogu ih pojasniti, ali u poslovnome razgovoru držim se standarda kako bi svima bilo jasno.“ Time pokazuje i jezičnu fleksibilnost i poštovanje prema sugovorniku, bez pretvaranja da je netko drugi. Odgovor treba biti kratak, pristojan i usmjeren na potrebe stranke, a ne na obranu vlastitoga govora.