Arhitektonske konstrukcije i materijali
Ova domena ispituje nosive sustave, ponašanje materijala i način na koji se arhitektonska zamisao prevodi u konstrukciju koja zadovoljava mehaničku otpornost i stabilnost, uporabljivost i trajnost.
Nosivi sustavi
Zidani masivni, armiranobetonski skeletni i plošni, čelični, drveni i kombinirani sustavi razlikuju se po rasponima, visini, brzini gradnje i ponašanju pri potresu. Skelet preuzima vertikalno opterećenje stupovima, a horizontalno jezgrom ili okvirima; zidani sustavi traže serklaže, vijence i armirane trake, posebno u potresnim područjima. Kod visokih zgrada mjerodavna je horizontalna krutost, a ne samo čvrstoća.
Materijali i sukladnost
Materijali moraju imati dokaz sukladnosti (CE oznaka, izjava o svojstvima) i zadovoljiti tehničke propise te Eurokodove: HRN EN 1990 za osnove proračuna, EN 1991 za djelovanja, EN 1992 beton, EN 1993 čelik, EN 1995 drvo, EN 1996 zide i EN 1998 potres.
Primjer: opterećenje stropne ploče
Ploča debljine 20 cm, zapreminska težina 25 kN/m³ daje 5,0 kN/m². Pod i estrih 1,8 kN/m², pregradni zidovi 1,0 kN/m², korisno opterećenje stana 2,0 kN/m². Granično stanje nosivosti: 1,35 × (5,0 + 1,8 + 1,0) + 1,5 × 2,0 = 10,53 + 3,00 = 13,53 kN/m². Za provjeru progiba koristi se karakteristična kombinacija bez parcijalnih faktora, jer uporabljivost ima drugu mjerodavnu kombinaciju.
Zamke
Zaboravljena vlastita težina konstrukcije, miješanje jedinica (kN/m² i kN/m), primjena faktora sigurnosti na uporabljivost, zanemareni toplinski mostovi i hidroizolacijski detalji, te detalji koji se crtaju bez provjere slijeda gradnje.