RTK u usjeku između dvije referentne stanice
Za iskolčenje koridora komunalne infrastrukture u brdovitom terenu koristite RTK mjerenje preko mreže referentnih stanica. Rover je oko 12,4 km od najbliže stanice, vidi 9 satelita, PDOP je 4,6 i prikazuje fiksno rješenje. Na dva kontrolna punkta, A i B, ponovili ste mjerenje tri puta u razmaku od 20 minuta. Srednje razlike u odnosu na poznate koordinate su: A: E 0,018 m, N 0,012 m, H 0,045 m; B: E 0,035 m, N 0,028 m, H 0,081 m. Projekt za kontrolu traži horizontalnu točnost 0,02 m i visinsku 0,03 m, a za iskolčenje 0,05 m. Teren je u usjeku, uz visoku kamenu liticu i dalekovod, a dio mjerenja obavljen je u podne. Koordinate se prikazuju u HTRS96/TM, a visine u lokalnom sustavu.
1. Je li fiksno rješenje i PDOP 4,6 dovoljan dokaz da su mjerenja prihvatljiva? Obrazložite po točkama A i B.
Read the worked answer
Fiksno rješenje i PDOP 4,6 nisu dokaz točnosti. Točka A: horizontalno 0,018 m i 0,012 m ulazi u 0,02 m, ali visina 0,045 m ne ulazi u 0,03 m. Točka B: 0,035 m i 0,028 m horizontalno te 0,081 m visinski ne zadovoljava ni za kontrolu. Ponovljivost u tri navrata pokazuje da nije riječ o slučajnom šumu, nego o sustavnom utjecaju: multipath uz liticu i dalekovod, pogrešna transformacija visina ili lokalni geoid, te slabija geometrija u usjeku. Za kontrolu ne prihvaćam B; za iskolčenje 0,05 m također ne bih koristio RTK bez neovisne kontrole. Prelazim na totalnu stanicu s poznate osnove ili produžujem statičko mjerenje i mijenjam vrijeme/dan. Bitno je da se rezultat provjeri na neovisnom kontrolnom punktu, a ne samo ponovi istim postupkom.
2. Kako ćete organizirati mjerenje i kontrolu da iskolčenje zadovolji 0,05 m, a da pritom ne izgubite previše vremena?
Read the worked answer
Organiziram tako da RTK koristim za brzu orijentaciju i pomoćne točke, a kontrolu i iskolčenje ključnih osi preuzima totalna stanica. Najprije stabiliziram i izmjerim kontrolnu mrežu statičkim GNSS-om ili totalnom stanicom, s redundantnim opažanjima i poznatim benchmarkom za visine. Zatim na terenu uspostavim lokalnu transformaciju s najmanje tri dobro raspoređene točke i provjerim reziduale. Iskolčenje izvodim s dvije postavke instrumenta, mjerim dijagonale i visine, a svaku ključnu točku neovisno kontroliram. Mjerenja ponavljam izvan podnevnih sati i bilježim PDOP, broj satelita, vrijeme i opremu. U dnevniku navodim da fiksno rješenje nije mjera točnosti. Time se dobiva brzina, ali se rizik pogreške svodi na provjerljivu razinu.