Satelitska geodezija i GNSS
Satelitska geodezija i GNSS provjerava razumijevanje sustava, metoda pozicioniranja, referentnih okvira i transformacija. Ispit često traži da objasnite zašto je rezultat u jednom sustavu, a ne u drugom.
Sustavi i signali
GPS, GLONASS, Galileo i BeiDou emitiraju kodna i fazna mjerenja na više frekvencija (L1, L2, L5). Kodna mjerenja daju pseudoudaljenost, fazna su preciznija ali nose neodređenost cijelog broja valova. Ionosferska i troposferska pogreška te multipath smanjuju se relativnim pozicioniranjem.
Metode
Statička i brza statička metoda, kinematička metoda i RTK. Mrežni RTK (VRS, FKP, MAC) računa korekcije iz referentnih stanica; u Hrvatskoj CROPOS s oko 32 stanice nudi VPPS centimetarske, a DPS decimetarske točnosti.
Referentni okviri
ITRF je globalni okvir koji se mijenja s vremenom, ETRS89 fiksiran je na euroazijsku ploču, a HTRS96 je hrvatska realizacija ETRS89 s projekcijom HTRS96/TM. Visine: elipsoidna h, ortometrijska H i geoidna undulacija N povezane su izrazom h = H + N.
Primjer s obrazloženjem
GNSS daje h = 245,32 m, geoidna undulacija je N = 44,15 m, pa je H = h - N = 201,17 m. Ako se u elaborat upiše 245,32 m, visina je pogrešna za cijelu undulaciju, što je sustavna pogreška od nekoliko desetaka metara.
Zamke
Miješanje ITRF koordinata različitih epoha; korištenje elipsoidne visine kao nadmorske; transformacija bez provjere parametara i ostataka; zanemaren faktor mjerila projekcije pri iskolčenju; pogrešna visina antene (ARP prema faznom centru).