Sintaksa: padeži, surečenice, slijed vremena i neupravni govor
Što se ispituje
Sintaksa provjerava funkcije padeža, vrste rečenica i glagolske odnose. Traži se da objasniš zašto je neki padež upotrijebljen, prepoznaš zavisnu surečenicu, odrediš slijed vremena i preneseš tvrdnju u neupravni govor.
Padeži i surečenice
Akuzativ je objekt i smjer, genitiv posvojnost i dio cjeline, dativ korist i cilj, ablativ sredstvo, mjesto, vrijeme i uzrok. Cum + konjunktiv najčešće je vremenska, uzročna ili dopusna surečenica; cum + indikativ obično je vremenski. Ut uz ciljne glagole znači da bi, a rezultat se često signalizira s tam, ita, tantus. Quod, quia, quoniam uvode uzrok, si, nisi uvjet, postquam, ubi vrijeme.
Slijed vremena
Primarno vrijeme u glavnoj rečenici (prezent, futur, futur II) traži prezent ili perfekt konjunktiva u zavisnoj. Sekundarno (imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt) traži imperfekt ili pluskvamperfekt. Perfekt je dvosmislen: u povijesnom pripovijedanju ponaša se sekundarno.
Neupravni govor
Tvrdnja ide u akuzativ s infinitivom; zapovijed u ut/ne + konjunktiv; pitanje u konjunktiv. Zamjenice se prilagođavaju govorniku: se i suus upućuju na subjekt glavne rečenice. Vremena se pomiču prema slijedu.
Primjer
Dixit se venturum esse, si posset. Dixit je sekundarno, pa posset stoji u imperfektu konjunktiva. Venturum esse je futur infinitiv: budući događaj u odnosu na prošlo govorenje. Prijevod: Rekao je da će doći ako bude mogao.
Zamke
Ne prevodi cum uvijek s kada. Ne miješaj namjeru i posljedicu. Ne ostavljaj se bez provjere na koga se odnosi. Ne zaboravi da ut može značiti i da, iako, kako.