Ovlašteni revizor key terms

Prag iznad kojeg pogrešno prikazivanje ili propust mogu utjecati na ekonomske odluke korisnika financijskih izvještaja; revizor ga utvrđuje profesionalnom prosudbom, često kao postotak prihoda, dobiti ili ukupne imovine.

Iznos manji od materijalnosti za cijele izvještaje koji revizor postavlja kako bi smanjio vjerojatnost da zbroj neispravljenih i neotkrivenih pogrešaka premaši ukupnu materijalnost.

Rizik da će revizor izraziti nepovoljno mišljenje o financijskim izvještajima koji su značajno pogrešno prikazani; sastoji se od inherentnog rizika, rizika kontrole i rizika neotkrivanja.

Osjetljivost tvrdnje ili računovodstvene procjene na pogrešno prikazivanje prije nego se uzme u obzir djelotvornost unutarnjih kontrola poduzeća; primjerice kod složenih procjena fer vrijednosti ili transakcija s povezanim stranama.

Rizik da unutarnja kontrola poduzeća neće pravovremeno spriječiti ili otkriti i ispraviti pogrešno prikazivanje koje može nastati u tvrdnji.

Rizik da revizijski postupci koje je revizor odabrao neće otkriti postojeće pogrešno prikazivanje; njime revizor upravlja opsegom i prirodom ispitivanja.

Izjave uprave koje su implicitno sadržane u financijskim izvještajima, poput postojanja, potpunosti, točnosti, procjene i prava i obveza; revizor osmišljava postupke za svaku relevantnu tvrdnju.

Informacija koju revizor prikupi i ocijeni kao temelj za mišljenje; mora biti dovoljna i primjerena, što uključuje relevantnost i pouzdanost izvora.

Pisani odgovor treće strane, primjerice banke ili kupca, upućen izravno revizoru kao odgovor na njegov zahtjev; smatra se pouzdanijim dokazom od interne dokumentacije.

Primjena revizijskih postupaka na manje od 100 posto stavki u populaciji tako da svaka jedinica ima mogućnost odabira; rezultati se projiciraju na populaciju uz dopuštenu razinu rizika uzorkovanja.

Ocjena financijskih podataka kroz analizu vjerodostojnih odnosa između financijskih i nefinancijskih veličina, uključujući usporedbe, trendove i omjere, radi otkrivanja neuobičajenih kretanja.

Postupci kojima revizor ocjenjuje djelotvornost unutarnjih kontrola u sprječavanju ili otkrivanju pogrešnih prikazivanja, primjerice promatranjem, inspekcijom i ponovnim izvođenjem kontrola.

Široko prihvaćen model unutarnjeg nadzora s pet komponenti: kontrolno okruženje, procjena rizika, kontrolne aktivnosti, informacije i komunikacija te nadzorne aktivnosti; koristi se za ocjenu sustava kontrola.

Mišljenje koje revizor izražava kada su pogrešna prikazivanja pojedinačno ili skupno materijalna, ali nisu sveobuhvatna, ili kada nije mogao prikupiti dovoljno primjerenih dokaza, a mogući učinci su materijalni ali ne sveobuhvatni.

Pitanja koja su, po revizorovoj profesionalnoj prosudbi, bila najznačajnija u reviziji tekućeg razdoblja, odabrana iz pitanja priopćenih onima koji upravljaju; obvezno se objavljuju u revizorskom izvještaju za subjekte od javnog interesa.

Stav revizora da preispituje dokaze i ne pretpostavlja da je uprava poštena, uz budnost na mogućnost prijevare ili pristranosti u procjenama.

Stanje u kojem revizor nije pod utjecajem odnosa ili interesa koji bi mogli ugroziti objektivnost njegove prosudbe; uključuje neovisnost u mišljenju i neovisnost u postupanju.

Skup načela i pravila ponašanja revizora koji obuhvaća poštenje, objektivnost, stručnost i dužnu pažnju, povjerljivost i profesionalno ponašanje, uz primjenu konceptualnog okvira za ugrožavanje neovisnosti.

Skup definicija i kriterija koji određuju što su imovina, obveza, kapital, prihod i rashod te kada se priznaju i mjere; temelj je dosljedne primjene MSFI-ja.

Međunarodni standardi financijskog izvještavanja koje donosi IASB i koji se primjenjuju u EU za konsolidirane izvještaje subjekata od javnog interesa; uključuju i Međunarodne računovodstvene standarde.

Cijena koja bi se dobila prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja; mjeri se prema hijerarhiji razina inputa.

Standard koji uređuje početno priznavanje imovine po trošku nabave te naknadno mjerenje po modelu troška ili modelu revalorizacije, uz amortizaciju i provjeru ostatka vrijednosti i vijeka uporabe.

Iznos poreza na dobit koji se plaća ili vraća u budućim razdobljima zbog privremenih razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza te njihove porezne osnovice, uključujući neiskorištene porezne gubitke.

Neizravni porez koji se obračunava na promet dobara i usluga u svakoj fazi proizvodnje i distribucije, pri čemu porezni obveznik od izlaznog PDV-a odbija pretporez sadržan u ulaznim računima.

Namjerno nezakonito izbjegavanje porezne obveze, primjerice fiktivnim računima ili kružnim transakcijama; revizor procjenjuje rizik prijevare u vezi s porezima i dokumentira svoje postupke.

Temeljni hrvatski propis koji uređuje osnivanje, ustroj, upravljanje i prestanak društava kapitala, prava i obveze članova te odgovornost uprave i nadzornih tijela.

Sustav odnosa između uprave, nadzornog odbora, dioničara i drugih dionika kojim se usmjerava i nadzire poslovanje društva; uključuje podjelu ovlasti, odgovornost i transparentnost izvještavanja.

Tijelo koje imenuje skupština ili nadzorni odbor, nadzire proces financijskog izvještavanja, djelotvornost unutarnje kontrole i revizije te predlaže imenovanje vanjskog revizora i prati njegovu neovisnost.

Obveza uprave i onih koji upravljaju da sastave i pošteno prikažu financijske izvještaje u skladu s primjenjivim okvirom te uspostave unutarnje kontrole relevantne za izvještavanje; revizor to navodi u izvještaju.

Približan iznos koji proizlazi iz nesigurnosti mjerenja, primjerice kod rezerviranja, umanjenja vrijednosti ili vijeka uporabe; uprava je mijenja kada se promijene okolnosti, a revizor ocjenjuje njezinu razumnost.

Postupci raspoređivanja troškova na nositelje i izračunavanja cijene koštanja proizvoda ili usluge, uključujući izravne troškove, režijske troškove i metode poput obračuna po radnom nalogu ili po procesu.

Razlika između prihoda i varijabilnih troškova koja pokriva fiksne troškove i doprinosi dobiti; koristi se za analizu točke pokrića i odluke o prihvaćanju dodatnih poslova.

Usporedba ostvarenih i planiranih veličina, primjerice prihoda i troškova, uz raščlambu odstupanja na cjenovnu i količinsku komponentu radi utvrđivanja uzroka i odgovornosti.

Izračun odnosa između stavki iz financijskih izvještaja radi ocjene likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti i profitabilnosti te usporedbe s prethodnim razdobljima i konkurentima.

Metoda procjene vrijednosti poduzeća ili projekta svodjenjem očekivanih budućih novčanih tokova na sadašnju vrijednost primjenom diskontne stope koja odražava rizik i vremensku vrijednost novca.

Kontrola koja se primjenjuje na cijeli informacijski sustav, primjerice upravljanje pristupom, promjene programa, sigurnosne kopije i rad poslužitelja; temelj je pouzdanosti aplikacijskih kontrola i automatske obrade.

Kontrola ugrađena u poslovnu aplikaciju, primjerice provjera unosa, odobravanje transakcija i automatsko knjiženje; revizor je može testirati ponovnim izvođenjem ili kroz zapise sustava.

Ispitivanje cjelokupnih populacija transakcija računalnim alatima radi otkrivanja iznimaka, duplikata, neobičnih obrazaca i prekida u nizovima, čime se proširuje dokaz izvan uzorka.

Računalni alat za izdvajanje, obradu i analizu podataka iz računovodstvenih sustava, uključujući testiranje potpunosti prijenosa podataka i dokumentiranje rezultata postupaka.

Radni spisi koji bilježe planiranje, izvršene postupke, prikupljene dokaze i zaključke; moraju biti dovoljni da iskusan revizor koji nije sudjelovao u reviziji razumije što je učinjeno i zašto.