Upravljačko računovodstvo
Segment ispituje interne informacije za odlučivanje: strukturu troškova, obračunske metode, analizu točke pokrića, varijance i budžetiranje.
Troškovi i obračun
- Troškovi se klasificiraju na fiksne i varijabilne, direktne i indirektne, te na proizvodne i neproizvodne.
- Obračun po radnom nalogu primjenjuje se u pojedinačnoj proizvodnji, procesni u masovnoj; ABC raspoređuje režijske troškove prema aktivnostima i pokretačima.
- Standardni troškovi omogućuju analizu varijanci cijene i količine materijala te stope i efikasnosti rada.
Odlučivanje i budžet
- Relevantni su samo budući, diferencijalni i oportunitetni troškovi; nepovratni troškovi nisu relevantni.
- CVP analiza: marža kontribucije jednaka je prihodu umanjenom za varijabilne troškove, a točka pokrića dobiva se dijeljenjem fiksnih troškova s maržom po jedinici.
- Budžetiranje može biti inkrementalno, zero-based ili rolling; mjere odgovornosti uključuju ROI, rezidualni dohodak i EVA.
Radni primjer
Fiksni troškovi su 60.000 EUR, prodajna cijena 50 EUR, varijabilni trošak 30 EUR. Marža kontribucije po jedinici je 20 EUR, pa je točka pokrića 3.000 jedinica. Pri prodaji od 4.000 jedinica sigurnosna margina iznosi 1.000 jedinica, odnosno 25 posto. Dodatna narudžba po 38 EUR prihvaća se ako su svi troškovi varijabilni i postoji slobodan kapacitet, jer doprinosi 8 EUR po jedinici.
Zamke
- Odluka na temelju fiksnog troška po jedinici, koji se mijenja s obujmom.
- Alokacija zajedničkih troškova koja ne mijenja ukupni rezultat, ali stvara prividnu dobit.
- Prihvaćanje posla ispod prosječnog troška bez provjere slobodnog kapaciteta.