Stručni ispit za vatrogasce s posebnim ovlastima i odgovornostima cheat sheet

Zakon o vatrogastvu uređuje ustrojstvo, djelokrug i ovlasti vatrogasaca; posebne ovlasti i odgovornosti propisane su za profesionalne i dobrovoljne vatrogasce te vatrogasne zapovjednike.

Vatrogasac s posebnim ovlastima smije narediti mjere za sprječavanje nastanka i širenja požara te uklanjanje opasnosti; naredba se izdaje usmeno, a po potrebi i pisano.

Pravo ulaska u tuđi prostor i objekt dopušteno je bez privole vlasnika kad postoji neposredna opasnost za život, zdravlje ili imovinu; o ulasku se sastavlja zapisnik.

Vatrogasac je dužan zaštititi osobne podatke i poslovnu tajnu s kojima se susretne tijekom intervencije; neovlašteno otkrivanje predstavlja povredu službene dužnosti.

Zakon o zaštiti od požara propisuje obveze investitora, projektanata, izvođača i korisnika objekta: ishođenje suglasnosti, provedbu mjera i održavanje sustava zaštite.

Zakon o zaštiti na radu i Zakon o zaštiti od požara različiti su propisi: prvi uređuje sigurnost radnika, drugi mjere zaštite od požara; na intervenciji se primjenjuju oba.

Prekršajne i kaznene odgovornosti razlikuju se po težini posljedice: prekršaj se veže uz kršenje propisa, kazneno djelo uz prouzročenje požara iz nehaja ili namjere.

Načelo razmjernosti: vatrogasac smije upotrijebiti samo ona sredstva i ovlasti koja su nužna za otklanjanje opasnosti, uz najmanju štetu za treće osobe.

Vatrogasnu službu čine profesionalne vatrogasne postrojbe, dobrovoljna vatrogasna društva i vatrogasne zajednice; javna vatrogasna služba obavlja se kao javna služba od općeg interesa.

Zapovjedni lanac ide od vatrogasnog zapovjednika prema zapovjedniku postrojbe i voditelju intervencije; zapovijed se izvršava, a prigovor se podnosi nakon izvršenja.

Voditelj intervencije je osoba koja zapovijeda na mjestu događaja; svaki sudionik intervencije dužan je izvršavati njegove zapovijedi.

Koordinacija na terenu uspostavlja se preko stožera intervencije; u sustav se uključuju policija, hitna medicinska služba, komunalne službe i inspekcije.

Županijski vatrogasni zapovjednik koordinira radom na području županije; glavni vatrogasni zapovjednik odgovoran je za cjelokupni sustav na nacionalnoj razini.

Operativni centar 193 prima dojave, aktivira postrojbe i prati tijek intervencije; dojava sadrži mjesto, vrstu događaja, opasnosti i podatke o ozlijeđenima.

Sustav 112 jedinstveni je broj za hitne službe; vatrogasna dojava prosljeđuje se u nadležni operativni centar radi aktiviranja najbliže postrojbe.

Ustrojstvo i djelokrug utvrđuju se aktima o unutarnjem ustrojstvu; svaka postrojba ima plan aktiviranja i popis opreme za izlazak.

Mjere zaštite od požara utvrđuju se elaboratom i glavnim projektom zaštite od požara; ishođena suglasnost uvjet je za izdavanje građevinske dozvole.

Razred gorivosti građevnih proizvoda označava se slovima A1, A2, B, C, D, E i F; A1 je negoriv, F nije ispitan.

Otpornost konstrukcije na požar izražava se u minutama (R, E, I); primjerice REI 60 znači nosivost, cjelovitost i izolaciju 60 minuta.

Protupožarni nadzor obuhvaća pregled objekta, provjeru ispravnosti opreme, evakuacijskih putova i dokumentacije te izdavanje rješenja o otklanjanju nedostataka.

Evakuacijski putovi moraju biti prohodni, označeni i osvijetljeni; vrata na putu evakuacije otvaraju se u smjeru evakuacije i ne smiju biti zaključana.

Sustavi za dojavu i gašenje požara moraju se ispitivati i servisirati prema propisanim rokovima; ispitivanje provodi ovlaštena pravna osoba.

Vatrogasni aparat mora biti vidljivo označen, dostupan i u roku valjanosti; redoviti pregled provodi se najmanje jednom godišnje, a ispitivanje u propisanim rokovima.

Vatrogasni pristup i površine za operativni rad moraju biti stalno prohodne; parkiranje na vatrogasnom pristupu predstavlja prekršaj.

Trokut gorenja čine goriva tvar, kisik i izvor topline; gašenje se postiže uklanjanjem jednog od tih čimbenika.

Voda hladi i prigušuje; nikada se ne koristi na požarima metala i na naponima pod naponom bez odgovarajuće opreme i udaljenosti.

Pjena stvara pokrivač i sprječava dotok kisika; primjenjuje se na požare zapaljivih tekućina, ali nije prikladna za plinove i metale.

Prah je univerzalno sredstvo za početne požare; u zatvorenim prostorima može smanjiti vidljivost i otežati disanje.

CO2 djeluje prigušivanjem kisika i ne ostavlja ostatke; koristi se za električne i osjetljivu elektroničku opremu.

Unutarnji napad provodi se s mlaznicom pri dnu, uz vodeni pokrivač i provjeru termičkih uvjeta; vanjski napad služi za sprječavanje širenja.

Razred požara A su krute tvari, B zapaljive tekućine, C plinovi, D metali, E električne instalacije, F ulja i masti u kuhinjama.

Nakon gašenja obavlja se provjera i dežurstvo radi sprječavanja ponovnog zapaljenja; mjesto se predaje uz zapisnik.

Tehničke intervencije obuhvaćaju prometne nesreće, spašavanje iz visina i dubina, rušenja, poplave, oluje i otvaranje zaključanih prostora.

Na prometnoj nesreći prvo se osigurava mjesto događaja i prekida promet, zatim se provodi spašavanje ozlijeđenih, uz oprez zbog zračnih jastuka i napona.

Stabilizacija vozila provodi se prije rezanja i razmicanja; koriste se klinovi, podmetači i sustavi za stabilizaciju.

Spašavanje iz visina provodi se uz osiguranje od pada, sidrišta i provjeru nosivosti konstrukcije; nikada se ne oslanja na neprovjereno sidrište.

Kod spašavanja iz dubina i zarušenih prostora primjenjuje se procjena stabilnosti, osiguranje prostora i sustavno traženje unesrećenih.

Poplave i oluje zahtijevaju evakuaciju ugroženih, ispumpavanje vode, uklanjanje stabala i osiguranje klizišta; prioritet su život i zdravlje.

Otvaranje prostora provodi se samo uz opravdani razlog i dokumentiranje; oštećenja se zapisuju i prijavljuju nadležnima.

Procjena rizika na mjestu događaja provodi se prije djelovanja: opasnosti od urušavanja, struje, plina, prometa i vremenskih uvjeta.

Opasne tvari prepoznaju se prema oznakama na ambalaži, UN brojevima i sigurnosno-tehničkim listovima (SDS); list sadrži sastav, opasnosti i mjere prve pomoći.

ADR tablica i Kemlerov kod označavaju opasnost i vrstu tvari na vozilu; Kemlerov kod sastoji se od dvije ili tri znamenke koje opisuju opasnost.

Osnovno pravilo je pristup uz vjetar i s više strane, uz izbjegavanje nizinskih područja gdje se plinovi zadržavaju.

Zone intervencije dijele se na vruću (onečišćenu), toplu (prijelaznu) i hladnu (čistu) zonu; ulazak u vruću zonu dopušten je samo u zaštitnoj opremi.

Dekontaminacija se provodi prije napuštanja vruće zone; obuhvaća osobe, opremu i vozila, a otpadna voda se prikuplja i zbrinjava.

Kemijska zaštitna odijela razlikuju se po razinama zaštite; odijelo razine A štiti od plinova i para i zahtijeva samostalni dišni aparat.

Zapaljivi plinovi i pare mogu stvarati eksplozivnu smjesu; mjerenje eksplozimetrom i uklanjanje izvora paljenja provode se prije ulaska.

Kod istjecanja opasne tvari potrebno je obavijestiti operativni centar i županijski centar 112 te zatražiti stručnu pomoć i podatke o tvari.

Osobna zaštitna oprema obuhvaća zaštitnu odjeću, kacigu, rukavice, obuću, masku i samostalni dišni aparat; oprema mora biti ispravna i propisno održavana.

Samostalni dišni aparat mora se provjeriti prije svake uporabe; provjera uključuje tlak u boci, brtvljenje maske i funkcionalnost reduktora.

Zaštitna oprema mora imati oznaku sukladnosti i biti ispitana prema propisima; oštećena oprema se povlači iz uporabe.

Na intervenciji se primjenjuju pravila sigurnosti: rad u paru, osiguranje od pada, provjera napona i plina te poznavanje puta izlaska.

Rad u vrućoj zoni ograničen je trajanjem boce i toplinskim opterećenjem; potrebno je planirati izmjenu i praćenje potrošnje zraka.

Ozljede na radu prijavljuju se poslodavcu i evidentiraju; teže ozljede prijavljuju se inspekciji i nadležnim tijelima.

Procjena rizika na intervenciji uključuje opasnosti od dima, topline, struje, kemikalija, prometa i urušavanja; mjere se određuju prije djelovanja.

Osobna zaštitna oprema ne smije se koristiti izvan namjene; primjerice kaciga za gašenje nije zaštita od pada predmeta u svim uvjetima.

Redoslijed prve pomoći: osigurati mjesto, provjeriti odgovor, disanje i krvotok te pozvati hitnu medicinsku pomoć na 112 ili 194.

Kod sumnje na ozljedu kralježnice ne pomiče se unesrećeni osim ako postoji neposredna opasnost za život.

Kod vanjskog krvarenja primjenjuje se izravan pritisak na ranu i zavoj; podvez se koristi samo u krajnjoj nuždi i označava vremenom postavljanja.

Kod opeklina hladi se mlakom vodom, ne stavljaju se masti ni led; opekline veće površine zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć.

Kod trovanja dimom i nedostatka kisika primjenjuje se kisik i što brže udaljavanje iz onečišćenog prostora; onesviještenom se ne daje ništa na usta.

Reanimacija odrasle osobe provodi se kompresijama prsnog koša i umjetnim disanjem u omjeru 30:2, uz primjenu automatskog vanjskog defibrilatora kad je dostupan.

Položaj za oporavak primjenjuje se kod osobe koja diše, ali je bez svijesti; njime se održava prohodnost dišnog puta.

Ozlijeđenima se pruža pomoć uz zaštitu od vlastitog izlaganja krvi i tjelesnim tekućinama; koriste se rukavice i zaštitna sredstva.

O svakoj intervenciji vodi se zapisnik koji sadrži vrijeme dojave, vrijeme izlaska, tijek intervencije, sudionike i utrošena sredstva.

Izvješće o intervenciji dostavlja se nadležnom operativnom centru i zapovjedniku; podaci moraju biti točni i pravovremeni.

Mjesto požara i nesreće osigurava se do dolaska istražitelja; dokazi se ne pomiču bez potrebe, a pomicanje se dokumentira.

Fotografije i zapisi s mjesta događaja čuvaju se kao dokazni materijal i ne smiju se neovlašteno objavljivati.

Osobni podaci iz zapisnika obrađuju se u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka i dostupni su samo ovlaštenim osobama.

Ozljede, smrtni slučajevi i veće materijalne štete prijavljuju se nadležnim tijelima prema propisanom postupku i rokovima.

Dokumentacija o opremi, ispitivanjima i servisima vodi se za svako sredstvo; omogućuje dokazivanje ispravnosti i odgovornosti.

Zapisnik o predaji mjesta događaja potpisuju sudionici; njime se utvrđuje stanje i odgovornost nakon završetka intervencije.