One question at a time. Build your Tuzla Canton Secondary Matura understanding.
First 50 of 200 questions. Each one lists the choices, the correct answer, and an explanation. The checker at the top of this page saves progress in this browser when it is available.
Continue in the practice tool above to load more questions, 50 at a time.
Dugi refleks jata u standardnom bosanskom jeziku zapisuje se kao ije, pa je pravilno mlijeko, kao i mlijeka, mlijekom. Lik mleko pripada ekavskom izgovoru, dok su preostala dva lika pogrešni zapisi istog refleksa.
Glagol nema u značenju „ne postoji“ traži genitiv, pa je kruha genitiv jednine imenice kruh. Nominativ i akuzativ glase kruh, a instrumental kruhom, što se vidi iz oblika riječi.
Meša Selimović autor je romana Derviš i smrt i Tvrdava, u kojima se bavi sudbinom pojedinca pred vlašću i sopstvenom savešću. Ostala navedena djela pripadaju Ivi Andriću, Maknu Dizdaru i Petru Kočiću.
U lokativu jednine ispred nastavka -i provodi se sibilarizacija, pa zadnjonepčani suglasnik g prelazi u z i oblik glasi nozi. Ostali oblici ili pripadaju drugim padežima ili zadržavaju osnovni suglasnik bez glasovne promjene.
Aorist je prošlo vrijeme koje označava svršenu radnju i tvori se od infinitivne osnove, pa su oblici otvori i uđe aoristi. Perfekt bi glasio je otvarao, futur će otvoriti, a prezent otvara.
Pridjev dobar ima nepravilnu komparaciju s drugom osnovom: dobar – bolji – najbolji. Likovi dobriji i najdobriji ne pripadaju standardu, a spoj više dobar nije pridjevski komparativ.
Sevdalinka je bosanskohercegovačka gradska ljubavna pjesma, vezana za pojam sevdaha, s izraženim melizmatičnim pjevanjem i često setnim ugođajem. Zato je ne treba miješati s eposkom, obrednom ili radnom pjesmom seoskog života.
Glagolski prilog sadašnji tvori se od nesvršenog glagola nastavkom -ći i označava radnju istovremenu s radnjom glavnog glagola. Glagolski prilog prošli imao bi oblik pročitavši, aorist pročita, a infinitiv pročitati.
Enklitike se u rečenici redaju po stalnom pravilu: prvo dolazi glagolska enklitika (bih), zatim dativ (mu), pa akuzativ (ga). Zato je ispravan niz bih – mu – ga, dok ostali primjeri mijenjaju taj poredak.
Mak Dizdar u „Kamenom spavaču“ polazi od srednjovjekovnih natpisa sa stećaka i preobražava ih u meditacije o smrti, vremenu i trajanju. Zbirka zato nije ljubavni sonetni niz, epska kronika ni drama u stihovima, nego ciklizovana lirika s izrazitim simboličkim slojem.
Odrični oblici glagola htjeti pišu se sastavljeno: neću, nećeš, neće. Sastavljeno se pišu i druge odrice, npr. nemam i ne znam. Zato je pravilan samo zapis „neću“.
Ivo Andrić autor je romana „Na Drini ćuprija“, kao i romana „Travnička hronika“ i „Gospođica“. Ostala navedena djela pripadaju drugim piscima. Zato je tačan odgovor „Na Drini ćuprija“.
Prijedlog „prema“ u ovom značenju traži dativ, pa je oblik „Tuzli“ dativ jednine. Genitiv bi bio „Tuzle“, lokativ ima isti oblik uz druge prijedloge, a instrumental bi bio „Tuzlom“.
Svršeni glagoli označavaju dovršenu ili cjelovitu radnju, pa je „reći“ svršeni glagol. Glagoli „čitati“, „pjevati“ i „nositi“ nesvršeni su jer označavaju trajanje ili ponavljanje radnje.
Komparativ priloga „brzo“ glasi „brže“; oblik „brzije“ nije standardan. „Najbrže“ je superlativ, a „brzo“ je pozitiv, pa ne odgovaraju zahtjevu za komparativom.
„Smion“ znači hrabar, odvažan, pa je to sinonim traženog pridjeva. „Plašljiv“ ima suprotno značenje, dok „spor“ i „ljut“ označavaju druge osobine.
U izrazu „More je ogledalo neba“ osobina se prenosi direktno, bez veznika „kao“, pa je riječ o metafori. Poredba bi glasila „More je kao ogledalo neba“, a personifikacija bi moru pripisala ljudsko ponašanje.
Balada je lirsko-epska pjesma s tragičnim ili tužnim ishodom, često obilježena nesrećom, smrću ili sudbinom. Zato je tipičan završetak tužan, a ne sretan ni isključivo poučan.
Veznik „iako“ uvodi dopusnu klauzu: radnja glavne rečenice ostvaruje se uprkos okolnosti iz zavisne. Uzročna bi bila s veznikom „jer“, namjerna s „da bi“, a posljedična s „tako da“.
Sveznajući pripovjedač ima uvid u unutrašnji svijet svih likova i zna više od njih samih. Personalni pripovjedač ograničen je na jednu perspektivu, ja-pripovjedač govori u prvom licu, a okvirni pripovjedač uokviruje drugu priču.
Instrumental jednine imenica ženskog roda na -a ima nastavak -om, pa je od „voda“ pravilno „vodom“. Oblici „vodi“, „vodu“ i „vode“ pripadaju drugim padežima ili oblicima množine.
Pripovijetka „Nosač Samuel“ djelo je Isaka Samokovljije, bosanskohercegovačkog pripovjedača koji je često pisao o sarajevskim Jevrejima. Ostali ponuđeni autori pripadaju istoj književnoj tradiciji, ali nisu autori tog djela.
Antonim pridjeva „svijetao“ jest „taman“, jer označava suprotno svojstvo kada je riječ o količini svjetlosti. Riječi „jasan“, „blistav“ i „vedar“ bliže su značenju izvorne riječi ili označavaju srodne osobine.
Pasivna konstrukcija u bosanskom jeziku često se gradi od pomoćnog glagola „biti“ i glagolskog pridjeva trpnog, kao u primjeru „je sagrađena“. Ostale rečenice imaju aktivnu konstrukciju, bez obzira na red riječi i vrijeme.
Složeni glagolski predikat čine modalni glagol i infinitiv, npr. „moramo krenuti“. U ostalim rečenicama predikat je imenski („su vesela“, „je na stolu“) ili jednostavni glagolski („je došao“).
Jednačenje po zvučnosti zahtijeva da se suglasnik prilagodi sljedećem bezvučnom suglasniku, pa „iz + peći“ daje „ispeći“. Zato su „izpeći“, „izkuhati“ i „razčistiti“ nepravilni; standardni oblici su „iskuhati“ i „raščistiti“.
Parna rima povezuje dva susjedna stiha i označava se shemom aa. Obgrljena rima ima raspored abba, unakrsna abab, a monorima ponavlja isti rim u više stihova.
Imenica „djeca“ ima množinsko značenje, pa se glagol i povratna čestica slažu u množini: „djeca su se igrala“. Ostale rečenice krše slaganje u broju ili imaju nepravilan red riječi.
Nesvršeni glagol „čitati“ označava trajnu ili ponavljanu radnju, pa uz „svako veče“ jasno izražava ponavljanje. Ostale rečenice sadrže svršene glagole „pročitao“ i „pročitati“, koji označavaju dovršenu radnju.
Cezura je stanka unutar stiha koja ga dijeli na dva dijela, česta u dužim stihovima usmene i pisane poezije. Enjambment je prelaženje smisla u sljedeći stih, refren je ponavljanje stiha, a anafora ponavljanje početnih riječi.
Sonet je vrsta lirske pjesme s četrnaest stihova, najčešće raspoređenih u dvije katrene i dvije tercine. Lirika izražava osjećaje i raspoloženja, pa sonet pripada tom rodu. Epska pjesma pripovijeda događaje, dok drama i kritika imaju sasvim druge funkcije.
Pluskvamperfekat se gradi od pomoćnog glagola u prezentu ili imperfektu, oblika glagola biti i radnog glagolskog pridjeva. U navedenoj rečenici oblik „sam bio čitao“ označava radnju koja se završila prije neke druge prošle radnje. Aorist i imperfekat sami izražavaju prošlost, ali nemaju taj složeni sastav.
Korijen je dio riječi koji nosi osnovno, leksičko značenje i zajednički je tvorbeni dio srodnih riječi. Prefiks i sufiks su tvorbeni morfemi koji to značenje mijenjaju ili dopunjuju. Nastavak na kraju riječi izražava gramatičke kategorije, ali ne nosi osnovno značenje.
Roman „Derviš i smrt“ napisao je Meša Selimović i objavio ga 1966. godine. Djelo je poznato po unutrašnjem monologu i filozofskim pitanjima o slobodi, krivnji i vlasti. Ostali navedeni pisci pripadaju bosanskohercegovačkoj književnosti, ali nisu autori toga romana.
Aliteracija je glasovna figura koja se temelji na ponavljanju istih suglasnika, najčešće na početku riječi u nizu. Primjer je stih u kojem se više puta ponavlja glas „s“ ili „m“. Asonanca ponavlja samoglasnike, onomatopeja oponaša zvukove, a anagram premeće slova iste riječi.
Pridjev „dobar“ ima nepravilnu, supletivnu komparaciju, pa je komparativ „bolji“, a superlativ „najbolji“. Oblici se ne tvore dodavanjem nastavka na osnovu „dobr-“, nego se mijenja korijen. Zato „bolji“ znači „više dobar“ u usporedbi s nečim drugim.
Imperativ izražava zapovijed, molbu ili uputu, a u navedenom primjeru to je oblik „dođi“. Ostale rečenice upotrebljavaju pripovjedne glagolske oblike: prošlo vrijeme, buduće vrijeme i prezent. Imperativ se prepoznaje po posebnom glagolskom obliku kojim se izravno obraća sugovorniku.
Jamb je dvosložna metrička stopa u kojoj prvi slog nije naglašen, a drugi jest, pa se bilježi kao nenaglašeni pa naglašeni slog. Trohej ima obrnut raspored, daktil jedan naglašeni i dva nenaglašena sloga, a anapest dva nenaglašena pa jedan naglašeni slog. Razlikovanje tih stopa važno je za analizu stiha.
Litota je figura ublažavanja kojom se nešto tvrdi nijekanjem suprotnoga značenja, pa „nije loše“ zapravo znači „dobro je“. Time se postiže blaži, često skromniji ili podcjenjivački izraz. Hiperbola pretjeruje, ironija govori suprotno od onoga što se misli, a metonimija zamjenjuje jedan pojam drugim po bliskosti.
Predikativ, odnosno predikatska dopuna, jest dio rečenice koji dopunjuje glagolski predikat i odnosi se na subjekt. U primjeru „umoran“ opisuje stanje subjekta „on“ nakon glagola „došao“, pa je predikativ. Atribut bi stajao uz imenicu, apozicija bi bio imenički dodatak, a priloška oznaka opisivala bi okolnosti radnje.
Glagolski vid označava dovršenost ili nedovršenost radnje. Nesvršeni glagoli izražavaju radnju koja traje ili se ponavlja, a svršeni njezino dovršenje. Glagol „pisati“ je nesvršen jer ne označava završetak radnje, dok su „napisati“, „pročitati“ i „skočiti“ svršeni glagoli.
Sinonimi su riječi različita oblika, ali istoga ili vrlo bliskoga značenja. Par „kuća – dom“ ima blisko značenje jer obje riječi označavaju stambeni prostor, iako se mogu razlikovati u stilskoj nijansi. Ostali parovi su antonimi jer izražavaju suprotna značenja.
„Hasanaginica“ je narodna balada, vrsta lirske ili lirsko-epske pjesme s tragičnim sadržajem. Balada obično prikazuje nesretan događaj i završava tužno, što odgovara sadržaju ove pjesme. Sonet, ep i romanca pripadaju drugim književnim vrstama.
Genitiv množine imenica muškoga roda koji završavaju na suglasnik često ima nastavak -a. Kod imenice „prijatelj“ genitiv množine glasi „prijatelja“. Oblici „prijatelji“ (nominativ množine), „prijateljima“ (instrumental množine) i „prijatelje“ (akuzativ množine) pripadaju drugim padežima.
Zavisna surečenica „ako budeš učio“ izražava uvjet pod kojim će se ostvariti radnja glavne surečenice. Zato je to uslovna (kondicionalna) surečenica. Uzročna bi odgovarala na pitanje „zašto“, namjerna na „s kojom namjerom“, a vremenska na „kada“.
Odrična čestica „ne“ piše se odvojeno od glagola. Pravilno je „ne mogu“, a ne „nemogu“ ni „ne-mogu“. Također, infinitiv glagola „doći“ piše se s „ć“, pa nije pravilno „doć“.
„Kameni spavač“ zbirka je pjesama bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara, objavljena 1966. godine. Zbirka je poznata po motivima stećaka i bosanske srednjovjekovne kulture. Ivo Andrić, Skender Kulenović i Branko Ćopić pripadaju drugim književnim opusima.
Futur II tvori se od prezenta pomoćnog glagola „biti“ (budem, budeš...) i glagolskog pridjeva radnog. Pravilna rečenica je „Kad budeš došao, javi se“ jer izražava radnju koja će biti dovršena prije druge buduće radnje. Ostali oblici upotrebljavaju prezent, perfekt ili futur I, što ovdje nije pravilna upotreba futura II.
Oksimoron je stilska figura koja spaja dva pojma suprotnoga značenja u jedinstvenu izreku, poput „živa smrt“ ili „glasna tišina“. Metafora se temelji na prenesenom značenju po sličnosti, metonimija na zamjeni po bliskosti, a hiperbola na pretjerivanju. Zato je za navedeni primjer ispravan naziv oksimoron.
Kondicional I tvori se od aorista pomoćnog glagola „biti“ (bih, bi, bi...) i glagolskog pridjeva radnog. Rečenica „Ja bih došao sutra“ ima oblik „bih + došao“, što je kondicional I. Futur I („ću doći“), perfekt („sam došao“) i kondicional II („bih bio došao“) pripadaju drugim glagolskim oblicima.