Ustavno i upravno pravo
Ova cjelina ispituje temeljna ustavna načela i ustrojstvo javne uprave: podjelu vlasti, vladavinu prava, uvjete pod kojima se prava mogu ograničiti te načelo zakonitosti u radu upravnih tijela, uključujući granice diskrecijske ocjene i odgovornost za štetu.
Ustavni temelji
- Najviše vrednote ustavnog poretka (čl. 3. Ustava): sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.
- Prava se ograničavaju samo zakonom i samo radi zaštite prava i sloboda drugih, pravnog poretka, javnog morala i zdravlja; svako ograničenje prolazi test razmjernosti (legitiman cilj, prikladnost, nužnost, proporcionalnost u užem smislu).
- Ustavni sud ocjenjuje suglasnost propisa s Ustavom i odlučuje o ustavnim tužbama; zakonitost pojedinačnih upravnih akata predmet je upravnog spora.
Upravno pravo u užem smislu
- Načelo zakonitosti: tijelo postupa na temelju i u granicama zakona; podzakonski propis ne može samostalno ustanoviti obvezu ili novčanu naknadu bez zakonskog uporišta.
- Diskrecijska ovlast nije sloboda: odluka mora biti obrazložena, nediskriminatorna i donesena u svrsi zbog koje je ovlast dana.
- Ustrojstvo: Vlada, ministarstva, državne upravne organizacije i uredi; lokalna i regionalna samouprava zaštićena je Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi.
- Za nezakonit ili nepravilan rad tijela javne vlasti država odgovara građaninu za štetu.
Primjer s obrazloženjem
Gradonačelnik odlukom zabrani najavljeni javni skup. Ocjena: pravo na javno okupljanje zajamčeno je Ustavom, a ograničiti ga može zakon ili mjera donesena na zakonskom temelju, ne samoinicijativna odluka jedinice lokalne samouprave bez ovlasti. Čak i uz zakonski temelj mjera mora biti najblaža prikladna – zabrana je krajnja, a ne prva opcija.
Zamke
- Miješanje ustavnosti (suglasnost propisa s Ustavom) i zakonitosti (suglasnost pojedinačnog akta sa zakonom).
- Čitanje diskrecije kao dopuštenja za proizvoljnost.
- Ocjenjivanje zakonitosti prema kasnijem, a ne prema propisu važećem u trenutku odlučivanja.