Osnove prava EU i europske integracije
Cjelina provjerava izvore i načela prava EU, ustrojstvo institucija, postupke pred Sudom EU te posljedice članstva za hrvatsko zakonodavstvo i upravu.
Izvori i načela
- Primarno pravo: Ugovor o EU, Ugovor o funkcioniranju EU i Povelja o temeljnim pravima, koja ima istu pravnu snagu kao ugovori.
- Sekundarno pravo: uredba (opća primjena, izravno primjenjiva), direktiva (obvezuje u pogledu rezultata, traži transpoziciju) i odluka (obvezuje adresate).
- Načela: nadređenost prava EU (Costa v ENEL), izravni učinak (Van Gend en Loos), lojalna suradnja, supsidijarnost i proporcionalnost, jednakost i pravna sigurnost.
Institucije i postupci
- Europsko vijeće daje političke smjernice; Vijeće EU suzakonodavac je s Europskim parlamentom; Komisija predlaže propise i nadzire primjenu („čuvarica ugovora“); Sud EU tumači pravo.
- Prethodno pitanje (čl. 267. UFEU): nacionalni sud pita Sud EU o tumačenju; odgovor veže sud koji je pitao i sve sudove u istom predmetu.
- Postupak zbog povrede prava EU pokreće Komisija (čl. 258. UFEU); postoje i tužba zbog ništavosti (čl. 263.) te zbog nečinjenja (čl. 265.).
Primjer s obrazloženjem
Direktiva o roku za odgovor nije prenesena u domaći propis, a stranka se na nju poziva u sporu s tijelom javne vlasti. Direktiva nema horizontalni izravni učinak, ali prema državi može imati vertikalni ako je odredba bezuvjetna i dovoljno precizna. Sud najprije tumači domaće pravo u skladu s direktivom; ako to nije moguće, država može odgovarati za štetu.
Zamke
- „Direktiva se izravno primjenjuje“ – netočno; izravno se primjenjuje uredba.
- Miješanje prethodnog pitanja s ocjenom ustavnosti domaćeg propisa.
- Zanemarivanje da Povelja obvezuje države ponajprije pri provedbi prava EU.