Državna Matura Visual Arts key terms

Raspored likovnih elemenata unutar slike ili skulpture koji vodi pogled promatrača i uspostavlja ravnotežu, hijerarhiju i ritam cjeline.

Matematički omjer približno 1:1,618 kojim se dijele dužina ili ploha tako da se manji dio odnosi prema većem kao veći prema cjelini.

Način prikazivanja trodimenzionalnog prostora na dvodimenzionalnoj plohi pomoću konvergentnih linija, smanjenja i preklapanja oblika.

Sustav u kojem se paralelne linije dubine slijevaju u jednu ili više nedoglednih točaka na horizontu, stvarajući iluziju dubine.

Dojam dubine postignut slabljenjem kontrasta, smanjenjem zasićenosti boja i plavičastim tonovima udaljenih planova.

Svjetloća i tamnoća pojedinih dijelova slike kojima se postiže dojam volumena, plastičnosti i udaljenosti oblika.

Likovna tehnika naglašavanja volumena jakim prijelazima svjetla i sjene, često s tamnom pozadinom iz koje se oblik izdvaja.

Ukupnost boja na slici i njihov međusobni odnos, uključujući toplinu, hladnoću, zasićenost i skladnost tonskih vrijednosti.

Parovi boja smješteni nasuprot u krugu boja, poput crvene i zelene, koji jedna drugu pojačavaju kada se stave jedna uz drugu.

Držanje figure u kojem je težina tijela prenesena na jednu nogu, dok se kukovi i ramena naginju u suprotne strane, stvarajući prirodnu asimetriju.

Utvrđeni sustav mjernih odnosa dijelova ljudskog tijela koji služi kao uzor za skulpturu i arhitekturu, primjerice u staroegipatskoj i grčkoj umjetnosti.

Prikazivanje lika ili tijela prema zamisli savršenstva, bez pojedinačnih nedostataka, radi postizanja uzornog i općenitog ljepote.

Veliki kameni blok prapovijesnih gradnji, postavljen samostalno ili u sklopu grobnica, hramova i kružnih struktura poput Stonehengea.

Prapovijesno graditeljstvo od golemih kamenih blokova, uključujući menhire, dolmene i kromlehe, nastalo bez morta i teške mehanizacije.

Zidna slikarska tehnika u kojoj se pigment nanosi na svježu vapnenu žbuku, pa se boja trajno veže sa zidom dok se suši.

Slika ili ukras sastavljen od sitnih kamenčića, stakla ili keramike ugrađenih u vezivo, čest u ranokršćanskoj i bizantskoj umjetnosti.

Proučavanje prepoznatljivih likova, simbola i scena u umjetničkom djelu te njihova značenja u određenom vjerskom ili kulturnom kontekstu.

Prepoznatljiv predmet ili znak uz lik sveca, božanstva ili vladara koji omogućuje njegovu identifikaciju, primjerice ključ uz svetog Petra.

Srednjovjekovni stil od 10. do 12. stoljeća obilježen masivnim zidovima, malim prozorima, polukružnim lukovima i teškim bačvastim svodovima.

Stil od 12. do 15. stoljeća koji uvodi šiljasti luk, rebrasti svod, vitke stupove i velike vitraje, težeći visini i prodoru svjetla.

Vanjski kameni potpornjak koji preuzima bočni pritisak svoda i zidova, osobito važan u gotičkoj gradnji visokih crkava.

Oslikano i olovom povezano staklo u prozoru crkve koje propušta obojeno svjetlo i često prikazuje biblijske scene ili svece.

Naglašeni ulazni dio crkve ili građevine, često oblikovan lukom i skulpturama u timpanonu te dovratnicima.

Sustav prostornog prikazivanja koji su renesansni umjetnici razvili pomoću geometrije, s jednim središtem i mrežom ortogonalnih linija.

Tehnika mekih, gotovo nevidljivih prijelaza između tonova i obrisa, kojom se postiže zamagljenost i atmosferska nježnost oblika.

Slikarski postupak u kojem likovi izranjaju iz duboke tame pod jakim, usmjerenim svjetlom, stvarajući dramatičan i tjeskoban ugođaj.

Umjetnički stil 17. i 18. stoljeća obilježen pokretom, dijagonalnim kompozicijama, bogatstvom boja, dramatičnim svjetlom i raskošnim dekorom.

Postupak kojim se slikarstvom ili arhitektonskim rješenjima stvara uvjerljiva obmana očiju, primjerice privid kupole ili produbljenog prostora na stropu.

Umjetnički pravac 19. stoljeća koji prikazuje svakodnevni život običnih ljudi bez uljepšavanja, s naglaskom na socijalne teme i točno promatranje.

Pravac druge polovice 19. stoljeća koji bilježi prolazne učinke svjetla i boje kratkim potezima, slikajući na otvorenom i napuštajući čvrste obrise.

Slikarska metoda nanošenja sitnih točaka čistih boja koje se u oku promatrača optički miješaju u željeni ton.

Slikanje izravno u prirodi, izvan ateljea, kojim se nastoji zabilježiti stvarno svjetlo i trenutačni dojam krajolika.

Pravac ranog 20. stoljeća koji razlaže predmete na geometrijske plohe i istodobno prikazuje više gledišta, često u ograničenom rasponu boja.

Umjetničko djelo sastavljeno lijepljenjem različitih materijala, poput novina, tkanine ili fotografija, na podlogu, često u kombinaciji sa slikanjem.

Umjetnički pristup koji odustaje od prepoznatljivog prikaza stvarnosti i oblikuje djelo bojom, linijom, plohom i strukturom kao samostalnim vrijednostima.

Poslijeratni američki pravac s naglaskom na spontanom, energičnom potezu i velikim formatima, od akcijskog slikanja do mirnih polja boje.

Način slikanja u kojem je sam tjelesni pokret umjetnika, kapanje i prskanje boje, važniji od konačnog prepoznatljivog motiva.

Pravac od 1950-ih koji preuzima motive masovne kulture, reklama, stripova i potrošačkih proizvoda, često u jarkim bojama i s ponavljanjem.

Umjetničko djelo nastalo od gotovog, industrijski izrađenog predmeta koji umjetnik odabere i izloži, mijenjajući time njegovo značenje.

Pristup u kojem je ideja ili zamisao važnija od materijalnog izgleda djela, pa se umjetnost može izraziti tekstom, uputom ili dokumentacijom.

Prostorna umjetnička cjelina koja obuhvaća cijelu sobu ili dio prostora i u koju promatrač ulazi, često od različitih materijala i medija.

Trodimenzionalno djelo sastavljeno od pronađenih predmeta i otpadaka spojenih u novu cjelinu, srodno kolažu, ali u prostoru.

Hrvatsko povijesno pismo nastalo u 9. stoljeću, korišteno u liturgijskim knjigama i natpisima, važno za datiranje srednjovjekovnih spomenika.

Kameni natpis s prijelaza 11. na 12. stoljeće, pisan glagoljicom, jedan od najvažnijih spomenika hrvatske pismenosti i ranosrednjovjekovne kulture.

Preplitanje vrpca i čvorova u kamenoj plastici ranog srednjeg vijeka, tipično za hrvatske crkve i crkvicu svetog Križa u Ninu.

Razdoblje ranosrednjovjekovne umjetnosti prije romaničkog stila, obilježeno malim crkvama, plitkim reljefom i preplitanjem ukrasa.

Sustavno promatranje umjetnine koje polazi od likovnih elemenata i kompozicije, zatim prepoznaje sadržaj i na kraju ga smješta u povijesni kontekst.