Umjetnost srednjeg vijeka
Srednji vijek dijeli se na ranokršćansko i bizantsko razdoblje, predromaniku, romaniku i gotiku. Ispit provjerava poznavanje konstrukcije, simbolike i regionalnih varijanti, s posebnim naglaskom na hrvatske spomenike.
Bizant
- Centralni tlocrt s kupolom na pandantivima (Hagia Sophia), zlatna podloga mozaika, frontalne i plošne figure, nimbus i stroga hijerarhija. San Vitale u Raveni čuva portrete Justijana i Teodore.
- Ikona je slika namijenjena štovanju, nastala u bizantskom krugu; likovi su preneseni u prostor bez stvarne dubine.
Predromanika i romanika
- U Hrvatskoj: crkvica sv. Križa u Ninu i rotunda sv. Donata u Zadru (9. stoljeće), pleterna ornamentika na kamenom namještaju.
- Romanika gradi masivne zidove, polukružni luk, bačvasti svod i mala okna; portal s timpanonom nosi kiparski program. Primjer: katedrala sv. Stošije u Zadru, Radovanov portal u Trogiru.
Gotika
- Konstrukcija: šiljasti luk, križno-rebrasti svod, leteći upornjak i kontrafor omogućuju velike vitraje i dematerijalizaciju zida. Katedrala postaje ukupno umjetničko djelo.
- Slikarstvo: Giotto uvodi prostornost i psihološku prisutnost (kapela Scrovegni), internacionalna gotika njeguje eleganciju linije (Simone Martini).
- Hrvatski spomenici: Buvinine vratnice splitske katedrale (1214.), Misal kneza Novaka (1368., glagoljica), stećci, gotički portal crkve sv. Marka u Zagrebu.
Primjer s obrazloženjem
U gotičkoj crkvi tanki stupovi, snopovi rebara i visoki vitraji tvore skelet, a zid više ne nosi masu. Zaključak: nosivost je prenesena na vanjske upornjake, pa unutrašnjost djeluje kao okvir svjetla. To je konstrukcijsko, ali i simboličko načelo: zemaljsko se povlači pred božanskim svjetlom.
Zamke
Proglašavanje sv. Donata romaničkim; pripisivanje Buvininih vratnica renesansi; tvrdnja da vitraj nosi konstrukciju; miješanje polukružnog (romanika) i šiljastog luka (gotika); zaboravljanje da je Giotto gotički slikar i preteča renesanse.