Renesansa i barok
Renesansa i barok čine okosnicu koju ispit najčešće provjerava kroz prepoznavanje stila, autora i ključnih pojmova. Traži se povezivanje oblika s idejama: humanizmom, perspektivom i katoličkom obnovom.
Renesansa
- Linearna perspektiva (Brunelleschi, Albertijeva De pictura 1435.), proporcija, simetrija i centralni tlocrt.
- Rana faza: Masaccio (Sv. Trojstvo), Donatello (David), Brunelleschijeva kupola Firentinske katedrale. Visoka renesansa: Leonardo (sfumato), Michelangelo (terribilità, Sikstinska kapela), Rafael (skladna kompozicija). Venecija njeguje kolorizam (Tizian, Giorgione).
- Manirizam: izdužene figure, figura serpentinata, napetost (Parmigianino, Pontormo, El Greco). Sjeverna renesansa: ulje i detalj (van Eyck), grafika (Dürer), svakodnevica (Bruegel).
Barok
- Dinamika, dijagonala, otvorena kompozicija, teatralnost i iluzionizam. Caravaggio uvodi tenebrizam, Bernini pokret i ekstazu u mramoru, Rubens energiju tijela, Rembrandt svjetlo i portret, Velázquez odnos promatrača i slike (Las Meninas).
- Arhitektura: Il Gesù, kupole, quadratura i trompe l'oeil (Andrea Pozzo).
Primjer s obrazloženjem
Skupina u kojoj se likovi uvijaju po dijagonali, draperija leprša, a snop svjetla iz nevidljiva izvora izdvaja lica iz tame, pokazuje barokna načela: pokret, tenebrizam i usmjereno svjetlo. Usporedba s Masacciovim Sv. Trojstvom pokazuje razliku: renesansa gradi miran, mjerljiv prostor, barok ga dramatizira.
Zamke
Sfumato pripisati Michelangelu; El Greaca nazvati renesansnim slikarom; smjestiti barok u Firencu (ishodište je Rim); proglasiti šibensku katedralu u cijelosti gotičkom, jer je gotičko samo svetište, a renesansni korpus i kupola djelo su Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca.