Umjetnost druge polovice 20. stoljeća i suvremena umjetnost
Poslijeratna umjetnost napušta sliku kao prozor u svijet i prelazi na objekt, akciju, ideju i medij. Ispit traži razlikovanje smjerova i objašnjenje njihove logike, jer se mnogi međusobno isključuju.
Slikarstvo
- Apstraktni ekspresionizam u SAD-u (Pollockov dripping, Rothko i color field), europski informel (materija, Tàpies, Fautrier), geometrijska apstrakcija i op art (Vasarely, optičke iluzije).
Objekt i ideja
- Pop art: masovna kultura, serijska reprodukcija, Warholove serigrafije, Lichtensteinov strip.
- Minimalizam: industrijski izrađeni serijski objekti, bez kompozicije i iluzije (Judd, Flavin).
- Konceptualna umjetnost: ideja je djelo, objekt je dokumentacija (Kosuth, Weiner). Land art: krajolik kao materijal (Smithson, Spiral Jetty).
Tijelo, medij, publika
- Performans i body art (Abramović, Ritam 0, 1974.), Beuysova socijalna skulptura, instalacija, video (Paik, Viola), digitalna i net umjetnost, participativne i relacijske prakse (Bourriaud), site-specific radovi.
- Postmoderna donosi citatnost, ironiju i pluralizam te transavangardu.
Primjer s obrazloženjem
Rad koji se sastoji od stolice, fotografije stolice i definicije riječi stolica nema ljepotu koju bismo mjerili kompozicijom. Značenje proizlazi iz odnosa triju prikaza i pitanja što je znak, a što predmet. Zaključak: riječ je o konceptualnom radu; vrijednost je u ideji i kontekstu, a izvedba je sekundarna.
Zamke
Warholove Brillo kutije nazvati minimalizmom; pripisati Spiral Jetty Christu; poistovjetiti happening i performans (happening je otvoren i improviziran, često s publikom; performans je uokvirena akcija umjetnika); tražiti lijepo u konceptualnom radu umjesto značenja.