Državna Matura Biology key terms

Skupina u pokusu koja ne prima tretman ili prima neutralni tretman; služi kao osnova za usporedbu s pokusnom skupinom kako bi se promjena mogla pripisati ispitivanom čimbeniku.

Mjereno svojstvo koje se mijenja kao odgovor na promjenu neovisne varijable; u pokusu se bilježi i uspoređuje između skupina.

Čimbenik koji istraživač namjerno mijenja ili odabire u pokusu kako bi ispitao njegov učinak na zavisnu varijablu.

Izvođenje pokusa više puta ili na više uzoraka kako bi se smanjio utjecaj slučajnosti i povećala pouzdanost zaključaka.

Mjera raspršenosti podataka oko aritmetičke sredine; mala vrijednost znači da su podaci zbijeni, a velika da su raštrkani.

Pasivno kretanje čestica s područja više koncentracije na područje niže koncentracije, bez utroška energije stanice, dok se ne uspostavi ravnoteža.

Difuzija vode kroz polupropusnu membranu s područja niže koncentracije otopljene tvari na područje više koncentracije, odnosno prema višem osmotskom tlaku.

Prijenos tvari kroz membranu protiv koncentracijskog gradijenta uz utrošak energije, najčešće ATP-a, pomoću membranskih proteina nosača ili pumpi.

Pasivni prolaz tvari kroz membranu uz pomoć specifičnih transportnih proteina, uvijek u smjeru koncentracijskog gradijenta i bez utroška ATP-a.

Gubitak prostorne strukture i katalitičke aktivnosti enzima zbog visoke temperature ili ekstremne pH vrijednosti, pri čemu se narušavaju vodikove i ionske veze.

Udubljenje ili žlijeb na površini enzima oblikovan tako da veže samo određeni supstrat i u kojem se odvija katalizirana reakcija.

Molekula na koju enzim djeluje i koju pretvara u produkt; veže se u aktivno mjesto enzima specifičnom interakcijom.

Dio stanične diobe u kojem se jezgrena DNA raspodjeljuje u dvije genetski jednake jezgre; prethodi joj replikacija DNA, a slijedi citokineza.

Dvostruka dioba stanice koja iz jedne diploidne stanice daje četiri haploidne stanice s različitim kombinacijama kromosoma; temelj je spolnog razmnožavanja.

Razmjena dijelova nesestrinskih kromatida homolognih kromosoma tijekom profaze prve mejotske diobe, što stvara nove kombinacije gena.

Adenozin-trifosfat, molekula koja u stanici služi kao univerzalni prijenosnik energije; hidrolizom njegove terminalne fosfatne veze oslobađa se energija za stanične procese.

Niz reakcija u citoplazmi u kojima se glukoza razgrađuje na dvije molekule piruvata uz neto dobitak dviju molekula ATP-a i dviju molekula NADH.

Ciklus reakcija u matriksu mitohondrija u kojem se acetil-CoA potpuno oksidira uz oslobađanje ugljikova dioksida i prijenos elektrona na NAD i FAD.

Niz proteinskih kompleksa u unutarnjoj membrani mitohondrija koji prenose elektrone s NADH i FADH2 na kisik, a oslobođenu energiju koriste za pumpanje protona.

Faza fotosinteze u tilakoidnim membranama kloroplasta u kojoj se svjetlosna energija pretvara u ATP i NADPH, a voda se razlaže uz oslobađanje kisika.

Niz reakcija u stromi kloroplasta u kojima se ugljikov dioksid veže i uz utrošak ATP-a i NADPH pretvara u ugljikohidrate; ne treba izravno svjetlost.

Zeleni pigment u tilakoidnim membranama koji apsorbira uglavnom crvenu i plavu svjetlost, a reflektira zelenu, te predaje pobuđene elektrone u fotosintezi.

Polukonzervativno udvostručavanje molekule DNA prije stanične diobe, pri čemu svaki novi dvostruki lanac sadrži jedan stari i jedan novi lanac.

Prijenos informacije s jednog lanca DNA na molekulu mRNA pomoću enzima RNA-polimeraze; u eukrota se odvija u jezgri.

Sinteza bjelančevine na ribosomu pri kojoj se slijed kodona mRNA prevodi u slijed aminokiselina uz pomoć tRNA i genetskog koda.

Jedan od mogućih oblika istog gena na određenom mjestu kromosoma; različiti aleli mogu dati različita obilježja, a organizam ih nasljeđuje po jedan od svakog roditelja.

Nasljedna promjena slijeda nukleotida u DNA koja može nastati tijekom replikacije ili pod utjecajem vanjskih čimbenika, a ponekad mijenja svojstvo organizma.

Proces u kojem jedinke s nasljednim svojstvima koja bolje odgovaraju okolišu ostavljaju više potomaka, pa se takva svojstva s vremenom povećavaju u populaciji.

Nasljedno svojstvo ili proces kojim populacija postaje bolje prilagođena svojem okolišu, što se očituje u većoj sposobnosti preživljavanja i razmnožavanja.

Proces nastanka nove vrste, najčešće kada se populacije prostorno ili reproduktivno izoliraju i s vremenom razviju reproduktivnu barijeru.

Neovisno razvijanje sličnih svojstava u nesrodnim vrstama koje žive u sličnim uvjetima okoliša, primjerice sličan oblik tijela kod morskih kralježnjaka.

Organi različitih vrsta koji imaju isto podrijetlo i sličnu osnovnu građu, ali mogu obavljati različite funkcije; dokaz su zajedničkog pretka.

Infektivna čestica građena od nukleinske kiseline (DNA ili RNA) i bjelančevinskog omotača, koja se razmnožava samo unutar žive stanice domaćina.

Jednostanični prokariont bez jezgre i membranskih organela, s kružnom DNA i staničnom stijenkom; razmnožava se diobom i vrlo brzo raste u povoljnim uvjetima.

Eukariotski organizam s hitinskom staničnom stijenkom, koji se hrani apsorpcijom i razmnožava sporama; uključuje plijesni, kvasce i gljive s plodištem.

Simbioza korijena biljke i hifa gljive u kojoj gljiva pomaže u upijanju vode i mineralnih tvari, a od biljke dobiva ugljikohidrate.

Održavanje relativno stalnih unutarnjih uvjeta organizma, poput temperature, pH i koncentracije glukoze, pomoću povratnih veza i regulacijskih sustava.

Mehanizam u kojem promjena nekog parametra potiče odgovor koji tu promjenu smanjuje i vraća vrijednost prema normalnoj razini.

Signalna molekula koju luči endokrina žlijezda i prenosi krvlju do ciljnih stanica, gdje se veže na receptore i mijenja njihovu aktivnost.

Sustav stanica i molekula koji prepoznaje i uklanja patogene i vlastite izmijenjene stanice; uključuje nespecifičnu i specifičnu obranu te imunološku memoriju.

Priprema koja sadrži oslabljene, mrtve ili dijelove patogena i potiče imunosni sustav na stvaranje memorijskih stanica bez izazivanja bolesti.

Lijek koji sprječava rast ili ubija bakterije, djelujući na strukture koje ljudske stanice nemaju; ne djeluje na viruse i prekomjerna uporaba potiče otpornost.

Najveći broj jedinki populacije koji okoliš može trajno uzdržavati uz raspoložive resurse, prostor i uvjete; ovisi o hrani, vodi i skloništima.

Skupina jedinki iste vrste koje žive na istom području u isto vrijeme i mogu se međusobno razmnožavati; osnovna jedinica za proučavanje promjena brojnosti.

Funkcionalna cjelina koju čine biocenoza i neživi okoliš na nekom području, povezani kruženjem tvari i protokom energije.

Raznolikost živog svijeta na razini gena, vrsta i ekosustava; mjeri se brojem vrsta i njihovom brojnošću te je temelj stabilnosti ekosustava.

Gospodarski i društveni razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjih naraštaja bez ugrožavanja mogućnosti budućih naraštaja da zadovolje svoje potrebe.