Evolucija i sistematika
Ovaj dio provjerava mehanizme evolucije, nastanak vrsta, klasifikaciju i čitanje filogenetskih stabala. Ispit traži razlikovanje dokaza i interpretacija te primjenu Hardy–Weinbergove ravnoteže.
Ključni pojmovi
- Evolucija je promjena frekvencija alela u populaciji tijekom generacija. Jedinka ne evoluira; populacija evoluira.
- Mehanizmi: mutacija, prirodna selekcija, genetski drift, protok gena i neslučajno parenje. Prirodna selekcija djeluje na fenotip preko razlika u preživljavanju i reprodukciji.
- Alopatrijska specijacija: zemljopisna izolacija → reproduktivna izolacija. Simpatrijska se događa bez fizičke barijere, npr. poliploidijom.
- Sistematika koristi binomnu nomenklaturu (rod, vrsta). Filogenetsko stablo prikazuje zajedničke pretke; homologne strukture podupiru zajedničko podrijetlo, analogne ne.
Radni primjer
U populaciji je 4 % jedinki recesivnog fenotipa aa. Tada je q² = 0,04, pa je q = 0,2 i p = 0,8. Učestalost nositelja Aa je 2pq = 2 × 0,8 × 0,2 = 0,32, tj. 32 %. Zaključak vrijedi ako je populacija u Hardy–Weinbergovoj ravnoteži.
Zamke
Tvrditi da je „najjači“ najsposobniji; brkati homologne i analogne strukture; čitati filogenetsko stablo kao vremensku ljestvicu bez podataka; zanemariti da drift jače djeluje u malim populacijama.