Državna Matura Chemistry key terms

Raspored elektrona po atomskim orbitalama prema rastućoj energiji, poštujući Paulijev princip, Hundovo pravilo i pravilo (n+1). Zapis poput 1s² 2s² 2p⁶ pokazuje u kojim se orbitalama elektroni nalaze i koliko ih je u svakoj.

Elektroni u najvišoj popunjenoj ljusci atoma koji sudjeluju u kemijskom vezanju. Njihov broj i raspored određuju skupinu elementa u periodnom sustavu te sklonost stvaranju kationa ili aniona.

Mjera sposobnosti atoma da u kovalentnoj vezi privuče zajednički elektronski par. Veća razlika elektronegativnosti dvaju atoma znači polarniju vezu, a vrijednosti rastu prema gore i desno u periodnom sustavu.

Kovalentna veza između atoma različite elektronegativnosti u kojoj je zajednički elektronski par pomaknut prema elektronegativnijem atomu. Nastaju djelomični naboji δ+ i δ−, što daje dipolni moment.

Jaka međumolekulska privlačna sila između vodika vezanog na visoko elektronegativan atom (N, O, F) i usamljenog elektronskog para susjednog atoma. Objašnjava visoka vrelišta vode, amonijaka i fluorovodika.

Privlačne sile između molekula koje nisu kemijske veze: disperzijske (Londonove), dipol-dipol i vodikove veze. Njihova jakost utječe na vrelište, talište i hlapljivost tvari.

Elektrostatska privlačnost između suprotno nabijenih iona u ionskom kristalu. Nastaje prijenosom elektrona s atoma niske na atom visoke elektronegativnosti, najčešće između metala i nemetala.

Pravilni trodimenzionalni raspored čestica (iona, atoma ili molekula) u kristalu. Vrsta rešetke i čestice koje je tvore određuju tvrdoću, talište i topljivost krute tvari.

Pojava da isti element postoji u više različitih strukturnih oblika s različitim svojstvima, npr. dijamant i grafit ili kisik i ozon. Razlika proizlazi iz načina povezivanja atoma, a ne iz sastava.

Uređenje elemenata prema rastućem atomskom broju u periode i skupine. Položaj elementa pokazuje broj elektronskih ljuski i valentnih elektrona te predviđa njegova kemijska svojstva i trendove.

Naboj koji bi atom imao kad bi se sve veze promatrale kao potpuno ionske. Zapisuje se rimskim ili arapskim brojevima s predznakom, a zbroj oksidacijskih stanja u neutralnoj molekuli iznosi nula.

Reakcija u kojoj se istodobno odvijaju oksidacija (gubitak elektrona, porast oksidacijskog stanja) i redukcija (primanje elektrona, pad oksidacijskog stanja). Broj predanih i primljenih elektrona mora biti jednak.

Tvar koja u redoks reakciji predaje elektrone i pritom se oksidira. Njezino oksidacijsko stanje raste, a ona omogućuje redukciju druge tvari, oksidansa.

Tvar koja u redoks reakciji prima elektrone i pritom se reducira. Njezino oksidacijsko stanje pada, a ona omogućuje oksidaciju druge tvari, reducensa.

Osnovna jedinica množine tvari koja sadrži točno 6,022 × 10²³ čestica (Avogadrova konstanta). Služi kao most između mjerljive mase ili volumena tvari i broja čestica u kemijskom računu.

Masa jednog mola tvari, izražena u g/mol, brojčano jednaka relativnoj molekulskoj masi. Dobiva se zbrajanjem relativnih atomskih masa svih atoma u formuli tvari.

Računanje količina reaktanata i produkata na temelju uravnotežene jednadžbe kemijske reakcije. Molarni omjeri iz koeficijenata određuju koji je reaktant ograničavajući i koliki je teoretski prinos.

Reaktant koji se u reakciji potroši prvi i time zaustavlja daljnje nastajanje produkta. Određuje najveći mogući prinos, dok drugi reaktant ostaje u suvišku.

Omjer stvarno dobivene mase ili množine produkta i teoretski izračunate maksimalne vrijednosti, izražen u postotku. Nikad ne prelazi 100 % jer dio tvari gubimo zbog nuspojava i prijenosa.

Toplina koja se izmijeni s okolinom pri reakciji uz stalni tlak, označena ΔH i izražena u kJ/mol. Negativna vrijednost znači egzotermnu, a pozitivna endotermnu reakciju.

Ukupna promjena entalpije reakcije ne ovisi o putu, nego samo o početnom i završnom stanju. Zato se ΔH neizravnih stupnjeva može zbrajati ili oduzimati da se dobije nepoznata reakcijska entalpija.

Najmanja energija koju čestice moraju imati da bi sudarom pokrenule kemijsku reakciju. Viša energija aktivacije znači sporiju reakciju pri istoj temperaturi; katalizator je snižava.

Tvar koja ubrzava reakciju snižavanjem energije aktivacije, a pritom se na kraju ne troši i ne mijenja sastav. Sudjeluje u mehanizmu, ali se obnavlja, pa se piše iznad strelice jednadžbe.

Promjena množine ili koncentracije reaktanta ili produkta u jedinici vremena. Ovisi o koncentraciji, temperaturi, dodirnoj površini i katalizatoru, a izražava se zakonom brzine.

Stanje reverzibilne reakcije u kojem su brzine nastajanja i potrošnje jednakе, pa se koncentracije svih tvari više ne mijenjaju. Ravnoteža je dinamička, a položaj opisuje konstanta ravnoteže.

Omjer umnoška ravnotežnih koncentracija produkata i reaktanata, svakog potenciranog stehiometrijskim koeficijentom. Ovisi o temperaturi, a njezina veličina pokazuje je li ravnoteža pomaknuta prema produktima.

Ako se na sustav u ravnoteži djeluje promjenom koncentracije, tlaka ili temperature, ravnoteža se pomiče u smjeru koji ublažava tu promjenu. Služi za predviđanje utjecaja uvjeta na prinos reakcije.

Prema Brønsted-Lowryjevoj teoriji kiselina je donor protona (H⁺), a baza akceptor protona. Reakcijom kiseline i baze nastaju konjugirana baza i konjugirana kiselina.

Negativni dekadski logaritam koncentracije vodikovih iona: pH = −log[H⁺]. Vrijednost ispod 7 označava kiselu, 7 neutralnu, a iznad 7 lužnatu otopinu pri 25 °C.

Reakcija kiseline i baze u kojoj nastaju sol i voda. Pri tome se ioni H⁺ i OH⁻ spajaju u vodu, a toplina se najčešće oslobađa.

Otopina smjese slabe kiseline i njezine konjugirane baze (ili slabe baze i njezine soli) koja se opire velikoj promjeni pH pri dodavanju male količine kiseline ili baze.

Prisilno odvijanje redoks reakcije pomoću vanjskog istosmjernog napona. Na katodi se odvija redukcija, a na anodi oksidacija; koristi se za rafinaciju metala i galvanizaciju.

Uređaj koji kemijsku energiju spontane redoks reakcije pretvara u električnu. Sastoji se od dvije elektrode u otopinama elektrolita povezanih solnim mostom; napon ovisi o razlici potencijala.

Napon polučlanka mjeren prema standardnoj vodikovoj elektrodi pri 25 °C, koncentraciji 1 mol/dm³ i tlaku 1 bar. Pozitivne vrijednosti znače veću sklonost redukciji.

Jednaki volumeni plinova pri istim uvjetima temperature i tlaka sadrže jednak broj čestica. Zato molarni volumen plina pri standardnim uvjetima iznosi približno 22,4 dm³/mol.

Volumetrijska metoda određivanja koncentracije otopine postupnim dodavanjem otopine poznate koncentracije do točke ekvivalencije, označene promjenom boje indikatora.

Kvantitativna analitička metoda u kojoj se sastojak prevodi u teško topljivi spoj, filtrira, suši i važe. Iz mase taloga računa se masa ili udio tražene tvari u uzorku.

Cifre u izmjerenoj vrijednosti koje nose informaciju o preciznosti mjerenja, uključujući posljednju procijenjenu. Rezultat računa zaokružuje se na broj znamenki koji određuje najmanje precizan podatak.

Omjer apsolutne razlike izmjerene i stvarne vrijednosti prema stvarnoj vrijednosti, izražen u postotku. Pokazuje točnost mjerenja i koristi se pri ocjeni rezultata laboratorijskog rada.