Hladni rat i suvremeni svijet
Uvod i fokus
Domena Hladni rat i suvremeni svijet traži razumijevanje bipolarnog poretka nakon 1945., politike odvraćanja, dekolonizacije i europskih integracija te globalnih procesa nakon 1989. Ispit provjerava uzroke, institucije i posljedice, a ne samo nabrajanje sukoba.
Pravila i pojmovi
- Hladni rat je sustavno suparništvo SAD-a i SSSR-a bez izravnog rata; obilježavaju ga ideologija, nuklearno odvraćanje i savezi.
- Trumanova doktrina i Marshallov plan jačaju zapadni blok; NATO (1949.) i Varšavski ugovor (1955.) učvršćuju podjelu Europe.
- Berlin 1948.–1949., Kubanska kriza 1962. i rat u Vijetnamu pokazuju rizik eskalacije i granice odvraćanja.
- Pokret nesvrstanih, uz Tita i Jugoslaviju, nije bio treći blok jednak supersilama, nego platforma za zemlje izvan blokova.
- Europska integracija počinje ugljenom i čelikom 1951., a produbljuje se Rimskim ugovorima 1957. i Maastrichtom 1992.
- Pad Berlinskog zida 1989. i raspad SSSR-a 1991. označavaju kraj bipolarnog poretka, ali ne i kraj svih sukoba.
Primjer s obrazloženjem
Pitanje zašto je Marshallov plan produbio podjelu Europe traži vezu gospodarstva i politike. Plan je nudio obnovu, ali je SSSR odbio sudjelovanje i zabranio ga satelitima; time je pomoć postala instrument zapadne stabilizacije i učvrstila granicu između blokova. Odgovor treba navesti i gospodarski i politički učinak.
Zamke
Najčešće se Hladni rat poistovjećuje s izravnim ratom, a nesvrstani s potpunom neutralnošću. Europsku uniju ne treba poistovjećivati s Europskom zajednicom: Maastricht je potpisan 1992., a stupio na snagu 1993. Ne treba ni miješati raspad SSSR-a s padom komunizma u svim zemljama.