Argument o granicama filozofije na debatnom turniru
Na školskom debatnom turniru tema je „Je li filozofija znanost?“. Ivana iznosi: „Filozofija nije znanost. Znanost se služi eksperimentom i mjerljivim podacima. Filozofija ne provodi eksperimente. Dakle, filozofija nije znanost.“ Marko nadovezuje: „Ako filozofija nije znanost, onda njezini zaključci nisu obvezujući. Filozofija nije znanost. Prema tome, njezini zaključci nisu obvezujući.“ Petar tvrdi da je Ivanin argument cirkularan jer „već pretpostavlja da je jedino mjerljivo znanstveno“. Voditeljica traži da se argumenti razlože na premise i zaključak, provjeri njihova forma te procijeni koliko su tvrdnje utemeljene. U publici sjedi 40 učenika; većina se slaže s Markovim zaključkom jer „zvuči logično“, ali nitko ne provjerava prvu premisu. Na raspolaganju je 10 minuta za odgovor, bez pristupa literaturi.
1. Razložite Ivanin argument na eksplicitne i implicitne premise, utvrdite je li valjan i je li ispravan (sound). Zatim procijenite je li Petar u pravu kada argument naziva cirkularnim.
Read the worked answer
Rekonstrukcija
- P1: Znanost se služi eksperimentom i mjerljivim podacima.
- P2: Filozofija ne provodi eksperimente.
- C: Filozofija nije znanost.
Tako zapisan, argument nije valjan. P1 govori što znanost čini, ali ne tvrdi da je eksperiment nužan uvjet. Iz „znanost ima eksperiment“ i „filozofija nema eksperiment“ ne slijedi „filozofija nije znanost“ - to bi slijedilo samo kad bi vrijedilo i obratno.
Da bi zaključak slijedio, treba umetnuti implicitnu premisu:
- P1*: Sve što se ne služi eksperimentom nije znanost (biti znanost = provoditi eksperimente).
S P1* argument poprima oblik modus tollensa: Znanost → eksperiment; ¬eksperiment(filozofija); ∴ ¬znanost(filozofija). Forma je sada valjana.
Valjanost nije dovoljna. P1* je sporna: matematika, logika, teorijska fizika, povijest i velik dio biologije ne provode kontrolirani eksperiment u strogom smislu, a nazivamo ih znanostima. Ako P1* padne, argument je valjan, ali neispravan (nesound): zaključak može biti istinit, ali njime nije dokazan.
Cirkularnost. Petar nije pogodio naziv, ali je pogodio strukturu. Nema formalne cirkularnosti (zaključak se ne ponavlja kao premisa). Radi se o petitio principii u obliku stipulativne definicije: P1* definira „znanost“ tako da filozofija unaprijed ispadne. Ako se ta definicija ne brani neovisno, njome se pretpostavlja upravo ono što treba dokazati. Petar je dakle djelomično u pravu: prigovor treba preformulirati kao prigovor dogovornoj definiciji, ne kao prigovor logičkoj formi.
2. Objasnite zašto je Markov argument valjan, ali može biti neispravan, i pokažite dvosmislenost pojma „obvezujući“. Zašto suglasje 40 učenika nije dokaz?
Read the worked answer
Forma. Markov argument glasi: Ako ¬Z, onda ¬O; ¬Z; dakle ¬O. To je modus ponens i on je valjan bez obzira na sadržaj: ako su premise istinite, zaključak mora biti istinit. Valjanost je svojstvo forme, ne istine.
Gdje nastaje problem. Prva premisa („ako filozofija nije znanost, njezini zaključci nisu obvezujući“) nije logička istina nego sadržajna tvrdnja koja traži opravdanje. Protuprimjeri su očiti: etika, pravo i matematika nisu eksperimentalne znanosti, a njihovi zaključci nas obvezuju. Ako je prva premisa neistinita, argument je valjan, ali neispravan.
Dvosmislenost. „Obvezujući“ može značiti barem tri stvari: (a) epistemički obvezujuće - moramo li prihvatiti kao istinito; (b) normativno obvezujuće - nameće li nam dužnost; (c) institucionalno obvezujuće - izvršava li se pravilnikom ili sankcijom. Ako Marko misli (c), prva je premisa gotovo trivijalno istinita, ali zaključak je nezanimljiv. Ako misli (a) ili (b), premisa je neistinita. Argument funkcionira samo zato što se značenje tiho mijenja usred rasprave - to je pogreška ekvivokacije.
Suglasje publike. Činjenica da se 40 učenika slaže pokazuje uvjerljivost izlaganja, ne istinitost zaključka. To je argumentum ad populum: broj pristaša nije evidencija o logičkoj vezi među premisama. Publika usto nije provjerila prvu premisu, pa je njezino slaganje posljedica retorike, a ne provjere.
3. Predložite kako bi Ivana mogla popraviti argument tako da bude i valjan i obranjiv. Koje bi pojmove morala razlikovati?
Read the worked answer
Ivana treba dvije stvari: ispraviti formu i oslabiti pretenziju.
1. Razlikovati šire i uže značenje „znanosti“. U njemačkoj tradiciji Wissenschaft označava svako sustavno, metodično i intersubjektivno provjerljivo znanje, pa filozofija ulazi u taj rod. „Znanost“ u svakodnevnom hrvatskom govoru obično znači prirodnu znanost. Ako Ivana kaže „filozofija nije prirodna znanost“, tvrdnja je istinita i lako obranjiva - ali ne dokazuje ono što je htjela.
2. Zamijeniti univerzalnu premisu kriterijskom. Umjesto „sve što nema eksperiment nije znanost“ može ponuditi kriterije: sustavna metoda, javna provjerljivost, mogućnost ispravljanja, kumulativnost. Zatim pokazati u kojem od tih kriterija filozofija zaostaje, a u kojem ne. Time argument postaje usporedba po dimenzijama, a ne svrstavanje po jednom obilježju.
3. Oslabiti zaključak. Umjesto esencialističkog „filozofija nije znanost“ bolje je metodološko „filozofija ne ispunjava kriterij eksperimentalne provjere, pa se njezina metoda razlikuje od metode prirodnih znanosti“. Takav zaključak slijedi iz premisa i ne ovisi o spornoj definiciji.
4. Priznati protuprimjere. Navođenje matematike i povijesti kao znanosti bez eksperimenta ne ruši nužno tezu, ali pokazuje da je prva premisa prejaka; argument treba graditi tako da može apsorbirati te slučajeve.
Time argument ostaje valjan (zaključak slijedi), a postaje obranjiv jer premise više ne ovise o stipulaciji.