Aristotel, Platon i pitanje materijalizma na seminaru
Na seminaru iz antičke filozofije, u grupi od 14 studenata, čitaju se Aristotelova Metafizika A 9 i Platonov Parmenid 132a–b. Studentica Lana zaključuje: „Aristotel je oborio Platonovu teoriju ideja, dakle ideje ne postoje, a Aristotel je materijalist.“ Student Filip brani tezu da Aristotel nije ukinuo ideje nego ih je premjestio u pojedinačne stvari. Treći student, Josip, kaže da je rasprava bespredmetna jer „i Platon i Aristotel govore o istoj stvari samo drugim riječima“. Profesor traži da se razlikuje ono što Aristotel doista prigovara od onoga što zadržava, te da se prosudi koliko je tvrdnja o materijalizmu utemeljena. Nema pristupa internetu; na raspolaganju su samo bilješke s predavanja i navedeni ulomci. Rok za pisani odgovor je 25 minuta, a ocjenjuje se argumentacija, ne nabrajanje imena.
1. Navedite glavne Aristotelove prigovore Platonovoj teoriji ideja i procijenite opravdava li ih zaključak da je Aristotel „oborio“ teoriju.
Read the worked answer
Prigovori (Metafizika A 9, 990b–991b):
- Odvojenost (chorismos). Ako su ideje odvojene od stvari, ne mogu objasniti kretanje ni promjenu u osjetilnom svijetu - a upravo je to bila njihova zadaća.
- Beskorisnost za objašnjenje. Ideja ne objašnjava zašto je ova stvar baš takva; dodavanje ideje ne dodaje uzrok.
- Treći čovjek. Ako je ono zajedničko čovjeku i ideji čovjeka opet ideja, nastaje regres u beskonačnost. Aristotel preuzima taj argument iz Platonova Parmenida (132a–b), gdje ga Platon sam iznosi.
- Ideje za odnose i negacije. Teško je objasniti ideje za relativne pojmove i za ono što ne postoji.
Procjena. Prigovori su snažni, ali pogađaju jednu verziju teorije - odvojenost ideja. Ne pogađaju nužno svaku teoriju univerzalija. Treći je čovjek posebno važan jer je „unutarnji“: iznosi ga sam Platon, pa Aristotel ne ruši teoriju izvana nego pokazuje da njezina vlastita načela vode u teškoću.
Zaključak. „Oborio“ je prejaka riječ. Točnije je: Aristotel je pokazao da odvojene ideje ne mogu odigrati eksplanatornu ulogu koja im je namijenjena, pa ih je zamijenio vlastitim rješenjem. To je kritika i preustroj, a ne dokaz da univerzalije uopće ne postoje - Aristotel ih zadržava kao formu u stvari.
2. Objasnite Aristotelovo rješenje (hilomorfizam, imanentna forma) i prosudite je li tvrdnja da je Aristotel materijalist utemeljena.
Read the worked answer
Rješenje. Aristotel zadržava pojmove forme (eidos) i bîti (to ti ēn einai), ali im mijenja mjesto: forma nije odvojena supstancija nego princip u pojedinačnoj stvari. Biti ova stvar znači biti spoj materije i forme (hilomorfizam). Materija je ono što prima formu i mogućnost je (dynamis), forma je ono što čini stvar upravo tom i ostvarenje je (entelecheia).
U fizici i biologiji to se pokazuje kroz četiri uzroka: materijalni, formalni, djelatni i svršni (Fizika II 3). Forma, svrha i djelatni uzrok nisu dodatak materiji koji bi se dao svesti na nju - oni su nezavisni eksplanatorni principi. Aristotelov Bog kao „mišljenje mišljenja“ uopće nije materijalan.
Zašto „materijalist“ ne stoji. Materijalizam tvrdi da postoji samo materija i da se sve ostalo njome objašnjava. Aristotel tvrdi suprotno: materija sama nije dovoljna da objasni zašto je nešto upravo to što jest, zašto se razvija prema nekom dovršetku i zašto se uopće mijenja. Forma je stvarni, ali ne odvojeni princip. Ako se traži etiketa, primjerenija je „imamentni realizam o formama“ ili „hilomorfizam“, a ne materijalizam.
Nijansa. Aristotel jest „naturalist“ u smislu da ne postavlja drugi, odvojeni svijet; zato njegovo rješenje izgleda bliže materiji nego Platonovo. Ali naturalizam nije materijalizam - to je razlika koju Lana preskače.
3. Kako biste tekstualno i argumentativno presudili između Lanine i Filipove interpretacije? Navedite što biste provjerili i zašto Josipova teza o „istoj stvari drugim riječima“ nije prihvatljiva.
Read the worked answer
Što provjeriti u tekstu:
- Govori li Aristotel o formi kao odvojenoj supstanciji ili kao o onome što je u spojenoj supstanciji? Ključna su mjesta Metafizika Z 3 (materija, forma, spoj) i Z 10–11.
- Tvrdi li Aristotel da ideje ne postoje ili da ne postoje odvojeno? To je razlika između ontološkog ukidanja i premještanja.
- Prihvaća li Aristotel univerzalije u nekom smislu (rodovi i vrste u stvarima)? Ako da, Lanin zaključak je prejak.
- Usporediti s Parmenidom 132a–b: je li argument trećeg čovjeka Platonov vlastiti problem? Ako jest, Lana ne može tvrditi da je Aristotel „srušio“ teoriju izvana.
Argumentativno: Lanina teza ima dvije implicirane premise - (a) kritika odvojenosti = kritika ideja uopće; (b) nema odvojenih ideja = materijalizam. Obje su nevaljane. Filipova teza zahtijeva samo prvu negaciju i dodatnu premisu o imanenciji, koju tekst podupire.
Zašto Josip nije u pravu. „Ista stvar drugim riječima“ bila bi istinita kad bi oba mislioca imala istu ontologiju i samo različit rječnik. Ali razlika je upravo ontološka: Platon uvodi drugi, odvojeni red bića da objasni osjetilni svijet; Aristotel taj red ukida i objašnjenje premješta u strukturu pojedinačne stvari. To nije terminološka razlika nego razlika u tome što se smatra temeljnom supstancijom - a to povlači različita rješenja problema promjene, spoznaje i univerzalija.