Filozofija kao disciplina: priroda, metode i grane
Što se ispituje
Ovdje se provjerava možeš li prepoznati filozofsko pitanje, rekonstruirati argument i razlikovati valjanost od istine. Ispituju se i osnovne grane: metafizika, epistemologija, etika, estetika, logika, politička filozofija i filozofija religije, te glavna razdoblja od antike do suvremenosti.
Pravila i pojmovi
- Argument čine premise i zaključak; zaključak mora slijediti iz premisa, a ne samo stajati uz njih.
- Deduktivni argument je valjan ako je nemoguće da su premise istinite, a zaključak lažan. Valjanost ne jamči istinitost premisa.
- Zvučan argument je valjan i ima istinite premise.
- Induktivni argument je jak ako premise čine zaključak vjerojatnim; nikad nije deduktivno siguran.
- Filozofija rabi pojmovnu analizu, misaone eksperimente, kritiku pretpostavki i argumentaciju; nije puko iznošenje mišljenja.
- Povijest filozofije proučava se preko izvornih tekstova, fragmenata i doksografskih svjedočanstava, uz svijest o kontekstu. Doksografija je kasnije svjedočanstvo o ranijem autoru, a fragment izvorni ulomak; zato se ne čitaju bez oznake izvora.
- Razdoblja se ne uče kao popis imena: za svako treba znati tipično pitanje, metodu i ključni pojam (ontologija kod Parmenida, etika vrline kod Aristotela, cogito kod Descartesa).
Primjer s obrazloženjem
»Svi ljudi su smrtni. Sokrat je čovjek. Dakle, Sokrat je smrtan.« Riječ je o valjanom kategorijalnom silogizmu: ako su obje premise istinite, zaključak nužno slijedi. Argument je i zvučan jer su premise istinite. Nasuprot tome, »Mnogi filozofi su bili Grci; Sokrat je bio filozof; dakle, Sokrat je bio Grk« nije valjan: zaključak ne slijedi nužno.
Zamke
Najčešća pogreška jest zamjena valjanosti i istinitosti te proglašavanje argumenta lošim zato što se ne slažemo s njegovim zaključkom. Izbjegavaj i ad hominem, pozivanje na autoritet bez razloga i brkanje korelacije s uzročnošću. »Filozofski« ne znači nejasno: dobar odgovor ima pojam, razlog i provjerljiv zaključak.