Antička i srednjovjekovna filozofija
Što se ispituje
Antika i srednji vijek testiraju razumijevanje ključnih pojmova i njihovih razlika: presokratovska arhé, Sokratov elenchus, Platonove ideje, Aristotelova četiri uzroka, helenističke škole, Augustinovo vrijeme i zlo, Toma Akvinski i spor o univerzalijama.
Pravila i pojmovi
- Presokratovci traže arhé: Thales voda, Anaksimandar apeiron, Heraklit logos i tok, Parmenid bitak, Demokrit atomi i praznina.
- Sokrat ne ostavlja spise; ispituje sugovornika elenchusom i pokazuje neznanje. Vrlina je znanje; nitko ne čini zlo hotimice.
- Platon: ideje su vječne i inteligibilne; alegorija špilje prikazuje obrazovanje kao okretanje od sjena k svjetlu. Duša je tripartitna; pravda je harmonija dijelova.
- Aristotel: forme su u stvarima (hilemorfizam); četiri uzroka su materijalni, formalni, djelatni i svršni; vrlina je sredina između krajnosti, stečena navikom.
- Helenizam: stoici (logos, apatija), epikurejci (ataraksija, umjereni užitak), skeptici (epoché), neoplatonizam (Jedno, emanacija).
- Patristika: Augustin spaja platonizam i kršćanstvo; zlo nije bît nego privacija dobra; vrijeme je protezanje duše.
- Skolastika: Toma Akvinski usklađuje vjeru i razum; pet putova; univerzalije: realizam, nominalizam, konceptualizam.
Primjer s obrazloženjem
Aristotelov kip: bronca je materijalni uzrok, oblik kipa formalni, kipar djelatni, a svrha (npr. javni spomen) svršni uzrok. Time se pokazuje da jednoj stvari pripada više vrsta uzroka; nije riječ o četirima redom uzastopnim događajima. Isto tako, kod Platona treba razlikovati ideju od pojma u umu: ideja je samostalno biće, a pojam je njezin odraz u duši.
Zamke
Ne pripisuj Aristotelu Platonove ideje izvan stvari; ne svodi Sokrata na Platonova glasnogovornika; ne tumači epikurejstvo kao neobuzdani hedonizam. U srednjovjekovnoj filozofiji ne traži samo teologiju: logika, metafizika i etika imaju samostalan status.