Filozofija 19. i 20. stoljeća
Što se ispituje
- i 20. stoljeće traži razlikovanje njemačkog idealizma, marksizma, egzistencijalizma, fenomenologije, analitičke filozofije i postmodernizma te pojmove kao otuđenje, Dasein, jezična igra i velika pripovijest.
Pravila i pojmovi
- Hegel: dijalektika teza–antiteza–sinteza; duh (Geist) se razvija kroz povijest; otuđenje se prevladava spekulativnim mišljenjem.
- Marx: povijesni materijalizam; baza i nadgradnja; klasna borba; otuđeni rad; ideologija kao lažna svijest. Marx ne tvrdi da je svijest potpuno pasivna, nego da je društveno uvjetovana.
- Kierkegaard: stadiji egzistencije, skok vjere; Nietzsche: smrt Boga, nihilizam, volja za moć, prevrednovanje.
- Heidegger: Dasein, bačenost, bitak-za-smrt; Sartre: egzistencija prethodi esenciji, loša vjera.
- Husserl: intencionalnost svijesti, epoché, životni svijet.
- Analitička filozofija: Frege (smisao i referencija), Russell (određene deskripcije), Wittgenstein (jezične igre), logički pozitivizam (verifikacija).
- Postmodernizam: Lyotard (kraj velikih pripovijesti), Foucault (znanje–moć), Derrida (dekonstrukcija).
Primjer s obrazloženjem
Sartreov konobar koji svoju ulogu igra kao da je ona njegova bît: time izbjegava slobodu i odgovornost. To je loša vjera. Ako egzistencija prethodi esenciji, čovjek nije unaprijed određen ulogom; tek izborima oblikuje sebe. Primjer pokazuje kako se pojam iz eseja primjenjuje na konkretnu situaciju, a ne samo definira.
Zamke
Ne poistovjećuj Nietzschea s nacizmom (sestra je krivotvorila tekstove). Ne svodi egzistencijalizam na pesimizam. Ne misli da postmodernizam znači »bilo što prolazi«; riječ je o kritici univerzalnih metapripovijesti.