Transpozicija i enharmonija u mješovitom sastavu
U glazbenoj školi učenik priprema izvedbeni materijal za mješoviti sastav: alt-pjevačicu, B-klarinet, rog u F i klavir. Izvorna partitura je u E-duru, a copyist je klavirske dionice ispravno prebacio u koncertnu visinu, ali je klarinetsku dionicu ostavio u zapisanoj visini i dodao joj pogrešne predznake. Vokalna dionica zapisana je u alt-ključu, s nekoliko dvostrukih povisilica (F##, C##), što pjevačicu zbunjuje. Rok je 48 sati, a ansambl ima samo jednu probu od 60 minuta. Učitelj traži da sve dionice budu u izvedbenoj visini, čitljive bez nepotrebnih predznaka i usklađene s koncertnom visinom klavira. Učenik nije siguran u smjer transpozicije roga i klarineta, ne zna smije li dvostruke povisilice zamijeniti enharmonijskim ekvivalentima i pita je li alt-ključ uopće prikladan za pjevačicu. Ispitna komisija traži kratko obrazloženje svake odluke, a ne samo prepisane note.
1. Odredi smjer i interval transpozicije za rog u F i B-klarinet te napiši u kojim će se izvedbenim tonalitetima naći njihove dionice ako je koncertni tonalitet E-dur. Obrazloži provjerom na tonu C.
Read the worked answer
Rog u F zvuči veliku kvintu niže od zapisanog tona, pa se u izvedbenu visinu piše kvintu više. Ako je koncertni tonalitet E-dur, rog se piše u B-duru (pet povisilica). B-klarinet zvuči veliku sekundu niže, pa se piše sekundu više: E-dur prelazi u Fis-dur (šest povisilica). Provjera: zapisani ton C na rogu zvuči F, a zapisani C na klarinetu zvuči B. Dakle, nije riječ o slobodnom izboru nego o fiksnom transpozicijskom intervalu. Prije prepisivanja treba provjeriti da klavir ostaje u koncertnoj visini i da se klarinetu ne dodaju predznaci iz pogrešnog tonaliteta; upravo je to najčešća pogreška copyista. Ako je klarinetu već dodan pogrešan predznak, ispravak se radi iz koncertne visine, a ne prekrajanjem postojeće dionice.
2. Vokalna dionica sadrži F## i C##. Kako ćeš odlučiti hoćeš li ih zadržati ili enharmonijski preimenovati? Primijeni odluku na barem jedan od tih tonova.
Read the worked answer
F## i C## nisu sami po sebi pogrešni; pitanje je pokazuju li funkciju. U E-duru je F## najčešće vodeći ton prema G# (npr. u sekundarnoj dominanti ili kromatskom prolazu), a C## vodeći ton prema D#. Ako ton ima funkciju vodećeg tona i za sobom ostavlja razrješenje, dvostruku povisilicu treba zadržati jer enharmonijska zamjena u G odnosno D briše smjer kretanja. Ako je pak riječ o kromatskom prolazu bez funkcije, zamjena u G/D može poboljšati čitljivost, ali se mora provjeriti da se ne promijeni značenje intervala. U ovom slučaju pjevačicu zbunjuje vizualna složenost, pa bih zadržao F## i C## samo na mjestima gdje se vide razrješenja, a na ostalim mjestima predložio enharmonijsku zamjenu uz napomenu u partituri.
3. Je li alt-ključ prikladan za alt-pjevačicu? Predloži rješenje koje poštuje pjevačicu i vrijeme probe.
Read the worked answer
Alt-ključ je standardan za violu, ali nije uobičajen za vokalne dionice; pjevači obično čitaju violinski ključ. Za alt-pjevačicu je violinski ključ praktičniji jer joj je dionica najvećim dijelom u donjem dijelu sustava, a alt-ključ bi zahtijevao dodatno mentalno prevođenje pod pritiskom probe. Preporučio bih izvedbenu dionicu u violinskom ključu, s pomoćnim tonovima ako silazi ispod staffa, a alt-ključ zadržao samo u analitičkom primjeru ili partituri. Time se ne mijenja glazba, samo se smanjuje rizik od pogrešnog čitanja. Ako pjevačica ipak želi alt-ključ, treba joj dati vrijeme za čitanje i probu, ali to nije realno u 60 minuta.