Glazba 20. i 21. stoljeća
Što se ispituje
Glazba 20. i 21. stoljeća provjerava stilove, tehnike skladanja i nove medije: impresionizam, ekspresionizam, neoklasicizam, serijalizam, aleatoriku, minimalizam, elektroničku i spektralnu glazbu.
Ključni pravci
- Debussy i Ravel koriste cijelotonsku i pentatonsku ljestvicu, boju i paralelne akorde; to nije isto što i funkcionalna tonaliteta.
- Schoenberg uvodi dvanaesttonsku tehniku: svih dvanaest tonskih razreda upotrebljava se prije ponavljanja, u osnovnom, retrogradnom, inverznom i retrogradno-inverznom obliku.
- Stravinski u „Posvećenju proljeća“ ruši metričku pravilnost; Bartók spaja folklor i suvremeni jezik; Šostakovič ostaje pri tonalitetu i formi.
- Nakon 1945. javljaju se serijalizam, aleatorika (Cage, 4'33"), minimalizam (Reich, Glass), sonorizam (Penderecki) i elektronička glazba (musique concrète, Schaeffer).
Radni primjer
Niz od dvanaest različitih tonova u kojem se nijedan ne ponavlja prije kraja niza jest dvanaesttonska serija. Ako se niz čita unatrag, to je retrogradni oblik; ako se svaki interval okrene, to je inverzija. Pitanje često traži samo prepoznavanje tih četiriju oblika.
Zamke
„Atonalno“ nije isto što i „serijalno“. Minimalizam nije „jednostavna glazba“ bez procesa; ponavljanje i postupno mijenjanje bit su postupka. Ne svrstavajte sve skladbe 20. stoljeća u disonantni stil - neoklasicizam se vraća formi i tonalitetu. Elektronička glazba ne znači nužno računalno generirana glazba.