Hrvatska glazbena baština i suvremeno stvaralaštvo
Što se ispituje
Hrvatska glazbena baština i suvremeno stvaralaštvo provjerava poznavanje ključnih hrvatskih skladatelja, djela i institucija od renesanse do danas te razumijevanje kako se hrvatski prostor uklapao u europske stilove.
Povijesni pregled
- U renesansi i baroku djeluju Julije Skjavetić i Ivan Lukačić; Lukačićeve „Sacrae cantiones“ (1620.) pokazuju venecijanski utjecaj i ranu baroknu duhovnu glazbu.
- U 19. stoljeću ilirski pokret potiče nacionalnu operu i pjesmu. Vatroslav Lisinski sklada „Ljubav i zlobu“ (1846.), prvu hrvatsku operu, a kasnije i „Porin“.
- U 20. stoljeću djeluju Dora Pejačević, Blagoje Bersa, Josip Hatze, Jakov Gotovac, Boris Papandopulo, Bruno Bjelinski i Stjepan Šulek. Gotovac je poznat po operi „Ero s onoga svijeta“ (1935.) i simfonijskom kolu.
- Nakon 1945. javljaju se Milko Kelemen, Ivo Malec, Dubravko Detoni i Branimir Sakač; pokreću suvremene tendencije, a Kelemen je povezan s Muzičkim biennalom Zagreb.
Suvremeno stvaralaštvo
Današnja scena uključuje skladatelje različitih usmjerenja, od neoklasicizma do eksperimentalne i elektroakustičke glazbe. Hrvatski glazbeni zavod i koncertne institucije čuvaju baštinu, dok festivali i ansambli promiču nova djela.
Radni primjer
Ako pitanje traži prvu hrvatsku operu, odgovor je Lisinskijeva „Ljubav i zloba“ (1846.), a ne „Porin“. Ako traži operu Jakova Gotovca, odgovor je „Ero s onoga svijeta“, ne simfonija. Lukačića treba smjestiti u rani barok, a ne u 19. stoljeće.
Zamke
Najčešće se brkaju naslovi i autori iz nacionalnog kanona. „Porin“ nije prva opera, a Gotovac nije skladao samo „Ero“. Ne svrstavajte suvremene hrvatske skladatelje sve u avangardu; mnogi njeguju tonalitet, formu i folklorni materijal.