Stručni ispit za nastavnike key terms

Temeljni zakon koji uređuje ustroj, upis, prava i obveze učenika, ovlasti škole i ravnatelja te rad nastavnika u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj.

Dokument koji škola izrađuje za svaku školsku godinu i njime razrađuje obvezni, izborni i fakultativni dio nastave te izvannastavne i izvanškolske aktivnosti, u skladu s nacionalnim kurikulumom.

Središnji dokument obrazovne politike koji određuje svrhu, vrijednosti i opće ciljeve odgoja i obrazovanja te okvir za izradu predmetnih kurikuluma i školskih kurikuluma.

Dokument koji za pojedini nastavni predmet određuje svrhu, ciljeve, očekivane ishode učenja po razredima, sadržaje i načine vrednovanja, a nastavnik ga koristi kao polazište za planiranje nastave.

Jasno opisane sposobnosti, znanja i vještine koje učenik treba pokazati na kraju određenog razdoblja učenja; pišu se u obliku mjerljivih tvrdnji o onome što učenik zna i može učiniti.

Osnovna organizacijska jedinica škole u kojoj se učenici istog razreda obrazuju zajedno, s razrednikom koji vodi njihovu razrednu zajednicu i brine o njihovu napredovanju.

Nastavnik kojemu je povjeren razredni odjel; koordinira rad razreda, komunicira s roditeljima, vodi razredne sjednice i satove razrednika te prati socijalni i obrazovni razvoj učenika.

Planirani i kontinuirani partnerski odnos škole i obitelji usmjeren na dobrobit učenika, koji uključuje informiranje, savjetovanje i zajedničko dogovaranje mjera podrške.

Prilagodba metoda, sadržaja, materijala i načina vrednovanja pojedinom učeniku kako bi se uvažile njegove sposobnosti, tempo i potrebe, bez mijenjanja odgojno-obrazovnih ciljeva.

Pisani plan prilagodbe rada za učenika kojemu je potrebna dodatna podrška; sadrži opis teškoća, ciljeve, prilagodbe, metode i načine praćenja napredovanja te uključuje suradnju stručnih suradnika i roditelja.

Učenici koji zbog tjelesnih, senzoričkih, intelektualnih ili psihičkih osobitosti te socijalnih uvjeta trebaju dodatnu podršku u obrazovanju kako bi ostvarili svoje potencijale ravnopravno s vršnjacima.

Načelo i praksa prema kojima svi učenici, bez obzira na različitosti i potrebe, pohađaju redovnu školu koja prilagođava okruženje, nastavu i podršku kako bi svako dijete moglo sudjelovati i napredovati.

Osoba koja pruža neposrednu tehničku i socijalnu podršku učeniku s teškoćama tijekom nastave i školskih aktivnosti, prema uputi učitelja i stručnog tima, radi lakšeg sudjelovanja u obrazovanju.

Stručnjak u školi (pedagog, psiholog, logoped, socijalni pedagog, knjižničar) koji pruža savjetodavnu i stručnu podršku učenicima, nastavnicima i roditeljima te sudjeluje u planiranju podrške.

Planirana prilagodba sadržaja, zadataka, metoda, materijala ili oblika rada različitim potrebama i razinama znanja učenika u istom razredu, kako bi svatko dobio primjereno zahtjevan zadatak.

Vrednovanje koje se provodi tijekom učenja radi davanja povratne informacije i poboljšanja učenja; nije namijenjeno ocjenjivanju, nego usmjeravanju učenika i nastavnika na sljedeće korake.

Vrednovanje koje se provodi na kraju nastavne cjeline, polugodišta ili godine radi utvrđivanja razine postignuća i donošenja zaključne ocjene; služi sažimanju rezultata učenja.

Vrednovanje u kojem se učenikovo postignuće uspoređuje s unaprijed opisanim kriterijima i ishodima učenja, a ne s postignućima drugih učenika u razredu.

Konkretna, pravodobna i usmjerena poruka učeniku o tome što je dobro učinio, gdje je razlika prema cilju i koji je sljedeći korak za poboljšanje.

Hijerarhijski sustav razvrstavanja misaonih procesa od jednostavnijih (prisjećanje, razumijevanje) prema složenijima (primjena, analiza, vrednovanje, stvaranje), koji nastavniku pomaže planirati primjereno zahtjevne zadatke.

Planirani način rada kojim nastavnik i učenici ostvaruju nastavni cilj, primjerice razgovor, demonstracija, rad na tekstu, istraživanje ili projektna nastava.

Organizacijski raspored rada u nastavi s obzirom na broj učenika i način sudjelovanja, primjerice frontalni rad, rad u skupinama, rad u paru i samostalni rad.

Oblik nastave u kojem učenici kroz dulje razdoblje samostalno ili u skupini istražuju problem i izrađuju proizvod ili rješenje, povezujući znanja više predmeta i razvijajući suradnju i odgovornost.

Nastavni oblik u kojem manje skupine učenika zajednički rješavaju zadatak, pri čemu se razvijaju suradnja, komunikacija i podjela uloga, a nastavnik usmjerava i prati proces.

Dokument u kojem nastavnik za školsku godinu raspoređuje nastavne cjeline po mjesecima i satima, povezuje ih s ishodima učenja i planira načine praćenja i vrednovanja učenika.

Ukupnost odnosa, osjećaja sigurnosti i pripadnosti te pravila ponašanja u razredu; povoljno ozračje potiče sudjelovanje, suradnju i učenje, a gradi se dosljednim vođenjem i poštovanjem.

Skup postupaka kojima nastavnik uspostavlja red, pravila i rutine te prevenira i rješava neprimjereno ponašanje, istovremeno stvarajući uvjete za aktivno učenje svih učenika.

Pristup u kojem nastavnik unaprijed jasno dogovara pravila, strukturu sata i očekivanja te pažljivo prati razred, čime sprječava nastanak problema u ponašanju umjesto da reagira nakon njih.

Komunikacijska vještina u kojoj sugovorniku dajemo do znanja da smo ga razumjeli prepoznavanjem osjećaja i sažimanjem sadržaja, bez odmah iznesenog savjeta ili procjene.

Sposobnost razumijevanja i prepoznavanja osjećaja i perspektive druge osobe te primjerenog odgovora na njezine potrebe, važna za odnos nastavnika i učenika te za sprječavanje sukoba.

Dvosmjerna razmjena poruka u kojoj nastavnik jasno iznosi očekivanja, sluša učenika i daje povratnu informaciju o ponašanju i učenju, poštujući dostojanstvo učenika i potičući njegovu odgovornost.

Skup unutarnjih i vanjskih čimbenika koji pokreću, usmjeravaju i održavaju učenikovo učenje; nastavnik je potiče zanimljivim zadacima, jasnim ciljevima i osjećajem kompetentnosti.

Motivacija koja proizlazi iz interesa, znatiželje i zadovoljstva samom aktivnošću, a ne iz vanjskih nagrada ili kazni; dugotrajnije održava učenje i potiče dublje razumijevanje.

Sposobnost učenika da sam postavi ciljeve, odabere strategije, prati svoje razumijevanje i prilagodi trud i postupke, uz postupno preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje.

Svijest učenika o vlastitim misaonim procesima i strategijama učenja te sposobnost planiranja, praćenja i provjere vlastitog razumijevanja tijekom rješavanja zadatka.

Raspon zadataka koje učenik može riješiti uz pomoć odraslog ili sposobnijeg vršnjaka, ali još ne samostalno; nastava je najdjelotvornija kada zadaci ulaze u to područje.

Privremena podrška koju nastavnik pruža učeniku pri rješavanju složenog zadatka (uputa, primjer, pitanje, predložak) i koju postupno povlači kako učenik stječe samostalnost.

Skup načela i pravila ponašanja nastavnika koja uključuju poštenje, pravednost, povjerljivost, poštovanje dostojanstva učenika i kolega te izbjegavanje sukoba interesa i zlouporabe položaja.

Trajno učenje i usavršavanje nastavnika kroz stručne skupove, literaturu, suradnju s kolegama i samoprocjenu, radi unapređivanja poučavanja i prilagođavanja promjenama u obrazovanju.

Sustavno promišljanje nastavnika o vlastitom radu, primjerice vođenjem dnevnika, analizom sata ili traženjem povratne informacije, radi razumijevanja učinaka i planiranja poboljšanja.