Bol u prsima u autobusu: 25 km od grada, hitna za 12 minuta
Autobus je na regionalnoj cesti, 25 km od najbližeg grada. Dvadeset minuta nakon polaska putnik star 62 godine hvata se za prsa, problijedi, oznoji se i kaže da ga boli prsa te da mu se bol širi u lijevu ruku. Diše ubrzano, ali govori cijelim rečenicama. Poznato je da se liječi od visokog krvnog tlaka i da uz sebe ima tablete nitroglicerina koje su propisane njemu. Vozač je zaustavio autobus na proširenju uz cestu, uključio sva četiri žmigavca i pozvao hitnu službu; dispečer procjenjuje dolazak za oko 12 minuta. U autobusu je 40 putnika, među njima i jedna medicinska sestra. Nekoliko putnika paničari i traži da se odmah krene prema bolnici.
1. Što vozač čini u prvih pet minuta i kako raspoređuje zadatke?
Read the worked answer
Redoslijed je: sigurnost mjesta → poziv → zbrinjavanje → priprema za dolazak pomoći.
- Zaustavljanje na sigurnom mjestu je već učinjeno; uz to se uključuju sva četiri žmigavca, po potrebi se postavlja sigurnosni trokut iza vozila i provjerava da putnici ne izlaze na kolnik.
- Poziv 112 je obavljen; vozač od dispečera traži uputu i ne prekida vezu dok mu se ne kaže da može.
- Raspodjela zadataka je ono što ovu situaciju čini uređenom:
- medicinska sestra ostaje uz putnika i prati ga (svijest, disanje, boja kože);
- jedan putnik čeka na cesti i maše vozilu hitne pomoći;
- jedan putnik drži prolaz i vrata slobodnima i smiruje ostale;
- vozač ostaje uz telefonsku vezu i koordinira, ne napušta vozilo.
- Položaj bolesnika: sjedi ili leži povišeno, olabavljena odjeća, bez tjelesnog napora; ne premješta se po vozilu i ne izvodi se iz autobusa ako nije nužno.
Panika se rješava informacijom: putnicima se mirno kaže da je pomoć pozvana i da se ne kreće - vozilo s bolesnikom ne kreće.
2. Smije li vozač s putnikom nastaviti vožnju prema bolnici? Obrazložite.
Read the worked answer
Ne. Iako 25 km zvuči bliže od 12 minuta čekanja, račun ide ovako:
- vožnja ne ubrzava stvarnu pomoć: odlazak do bolnice traje dulje od 12 minuta, a u bolnicu se dolazi u trenutku kad se o bolesniku nitko ne brine;
- u vožnji se ne može pružiti mjere: ako bolesnik izgubi svijest i prestane normalno disati, u vozilu u pokretu nema mjesta za pravilnu reanimaciju, a putnici ne mogu raditi kompresije na neravnoj cesti;
- pogoršanje je najveći rizik: kod sumnje na srčani infarkt prve minute odlučuju; ekipa hitne ima lijekove, kisik i defibrilator, koje autobus nema;
- rizik za 40 putnika: vožnja pod stresom, bez kočenja u punom kapacitetu i s čovjekom koji leži u prolazu nije sigurna za ostale.
Izuzetak su samo ekstremne okolnosti - nema signala, pomoć se ne može dobiti, neposredna opasnost po život (npr. požar). Ovdje to nije slučaj. Ispravna odluka je čekati na mjestu, pratiti bolesnika i postupiti po uputama dispečera. Ako bolesnik tijekom čekanja postane neodgovoran i prestane normalno disati, kreće se s reanimacijom, a ne s vožnjom.
3. Što se smije, a što ne smije dati ili učiniti bolesniku dok se čeka pomoć?
Read the worked answer
Smije se:
- pomoći mu da zauzme najudobniji položaj (sjedeći ili poluležeći), olabaviti odjeću i osigurati svjež zrak;
- dati mu acetilsalicilnu kiselinu 300 mg na žvakanje, ako je ima u kompletu prve pomoći ili kod putnika, ako bolesnik nije alergičan na nju i ako nema poznatog krvarenja - to je postupak koji se u takvoj slici primjenjuje;
- pomoći mu da uzme vlastiti nitroglicerin koji mu je liječnik propisao, prema njegovim uputama;
- smiriti ga, ne ostavljati ga sama i pratiti svijest i disanje svake minute.
Ne smije se:
- davati lijekove koje bolesnik ne poznaje ni uzimati tuđe tablete „od srca“;
- davati bilo što na usta ako je pospan, zbunjen ili gubi svijest - rizik od gušenja je veći od koristi;
- puštati ga da hoda ili se sam izvodi iz vozila;
- čekati i „vidjeti kako će biti“ - svaka promjena se prijavljuje dispečeru.
Ako prestane reagirati i ne diše normalno (ili diše samo isprekidano, poput jecanja), odmah se kreće s reanimacijom: 30 kompresija i 2 udaha, ritam 100–120 u minuti, dubina 5–6 cm, uz izmjenu spašavatelja svake dvije minute i primjenu automatskog vanjskog defibrilatora čim stigne, bez prekidanja do dolaska ekipe hitne pomoći.