Koliko je 2^5 · 2^3 : 2^4?
- 2^2
- 2^12
- 2^3
- 2^4 Correct answer.
Explanation
Pri množenju potencija s jednakom bazom eksponente zbrajamo, a pri dijeljenju oduzimamo: 2^(5+3−4) = 2^4. Rezultat je dakle 16, odnosno 2^4.
One question at a time. Build your Scio NSZ Math understanding.
First 50 of 200 questions. Each one lists the choices, the correct answer, and an explanation. The checker at the top of this page saves progress in this browser when it is available.
Continue in the practice tool above to load more questions, 50 at a time.
Pri množenju potencija s jednakom bazom eksponente zbrajamo, a pri dijeljenju oduzimamo: 2^(5+3−4) = 2^4. Rezultat je dakle 16, odnosno 2^4.
Nakon raspisivanja zagrade dobijemo 3x − 6 = x + 8. Prijenosom članova slijedi 2x = 14, pa je x = 7. Provjera: 3·5 = 15 i 7 + 8 = 15, što potvrđuje rješenje.
Zbroj unutarnjih kutova n-terokuta iznosi (n − 2)·180°. Za šesterokut je (6 − 2)·180° = 4·180° = 720°.
Uvrštavanjem x = −4 dobijemo f(−4) = 2·(−4) − 3 = −8 − 3 = −11. Predznak je važan jer umnožak negativnog i pozitivnog broja daje negativan broj.
Rastavimo 84 = 2^2·3·7 i 126 = 2·3^2·7. Najveći zajednički djelitelj uzima najmanje eksponente zajedničkih faktora: 2·3·7 = 42.
Decimalni zapis 0,25 znači 25/100, a skraćivanjem brojnika i nazivnika s 25 dobijemo 1/4. Razlomak je već u osnovnom obliku jer su 1 i 4 relativno prosti.
Koeficijent smjera računa se kao (y₂ − y₁)/(x₂ − x₁) = (8 − 2)/(3 − 1) = 6/2 = 3. Pravac dakle raste za 3 jedinice po svakoj jedinici pomaka po x-osi.
Povoljni ishodi su 2, 4 i 6, dakle tri od ukupno šest jednako vjerojatnih ishoda. Vjerojatnost je 3/6 = 1/2.
Radi se o razlici kvadrata: (a + b)(a − b) = a² − b². Uz a = x i b = 3 dobijemo x² − 9, pri čemu se srednji članovi +3x i −3x poništavaju.
Računamo redom: a₂ = 2·5 − 1 = 9, a₃ = 2·9 − 1 = 17, a₄ = 2·17 − 1 = 33. Svaki se član dobiva iz prethodnoga prema istom pravilu.
Prema Vièteovim formulama zbroj rješenja je 5, a umnožak 6. Brojevi 2 i 3 zadovoljavaju oba uvjeta, pa je x² − 5x + 6 = (x − 2)(x − 3).
Obujam valjka računa se kao umnožak površine baze i visine: V = B·h = 50·12 = 600 cm³. Jedinica je kubična jer množimo površinu s dužinom.
Logaritam log₂ 32 traži eksponent na koji treba dignuti bazu 2 da bi se dobilo 32. Kako je 2^5 = 32, tražena vrijednost je 5.
Deseti član je a₁₀ = 7 + 9·4 = 43. Zbroj prvih n članova je Sₙ = n(a₁ + aₙ)/2 = 10·(7 + 43)/2 = 250.
Sjecište s osi y ima x = 0. Uvrštavanjem dobijemo 3y = 6, pa je y = 2, a tražena točka (0, 2).
Vrijednosti su sin 30° = 1/2 i cos 60° = 1/2. Njihov zbroj je 1, što proizlazi i iz komplementarnosti kutova 30° i 60°.
Druga je jednadžba dvostruki višekratnik prve, pa obje opisuju isti pravac. Sustav je zavisan i ima beskonačno mnogo rješenja oblika (t, 5 − 2t).
Potencije broja 3 po modulu 4 izmjenjuju se kao 3, 1, 3, 1, pa parni eksponenti daju ostatak 1. Kako je 100 paran, ostatak je 1.
Tjeme parabole je pri x = −b/(2a) = 4/2 = 2. Vodeći koeficijent je pozitivan, pa je to minimum, a vrijednost funkcije ondje je 3.
Rješavamo nejednadžbu 3n − 2 < 40, pa je 3n < 42, odnosno n < 14. Budući da je n prirodni broj, moguće vrijednosti su 1 do 13, dakle 13 članova.
Obujam stošca je V = (1/3)·π·r²·h = (1/3)·3,14·9·4 ≈ 37,7 cm³. Faktor 1/3 razlikuje stožac od valjka iste baze i visine.
Budući da redoslijed nije važan, radi se o kombinacijama: C(8,5) = 8!/(5!·3!) = 56. Isti rezultat daje C(8,3).
Jednadžba se raspada na 2x − 6 = 10 i 2x − 6 = −10. Rješenja su x = 8 i x = −2, a njihov zbroj je 6.
Rješavamo w² = −4. U skupini kompleksnih brojeva vrijedi (2i)² = 4i² = −4 i (−2i)² = −4, pa su rješenja 2i i −2i. Realnih rješenja nema.
Brojnik rastavimo kao (x − 3)(x + 3), pa se za x ≠ 3 izraz pojednostavnjuje u x + 3. Uvrštavanjem x = 3 dobijemo graničnu vrijednost 6.
Vrijedi 3² = 9 i 2³ = 8, pa je 9 · 8 = 72. Svaki broj na nultu potenciju (osim nule) jednak je 1, pa oduzimamo 1 i dobivamo 71. Redoslijed računanja potencija prije množenja i oduzimanja ovdje je ključan.
Postotak se računa tako da se osnovica pomnoži s razlomkom p/100, dakle 240 · 0,15 = 36. Isti se rezultat dobije i računanjem 10 % (24) te 5 % (12) i njihovim zbrajanjem.
Broj uređenih parova iz dvaju skupova jednak je umnošku njihovih veličina, dakle 6 · 4 = 24. To je pravilo umnoška koje vrijedi neovisno o tome imaju li skupovi zajedničkih elemenata.
Srednja vrijednost je zbroj svih podataka podijeljen njihovim brojem: (4 + 7 + 7 + 9 + 13) : 5 = 40 : 5 = 8. Mod je 7 jer se ta vrijednost pojavljuje najviše puta, a medijan je 7, treći podatak po redu.
Površina trokuta uz dvije stranice i kut među njima računa se formulom P = (1/2)ab·sin γ. Uvrštavanjem dobivamo P = 0,5 · 6 · 8 · sin 30° = 24 · 0,5 = 12 cm².
Iz jednadžbe slijedi x² = −4, a kvadrat realnog broja nikad nije negativan. Zato u skupu realnih brojeva nema rješenja, dok bi u skupu kompleksnih brojeva rješenja bila ±2i.
Faktorijeli se skraćuju: 7!/5! = (7 · 6 · 5!)/5! = 7 · 6 = 42. Skraćivanje je valjano jer je 5! zajednički faktor u brojniku i nazivniku.
Jednadžbu treba prevesti u eksplicitni oblik y = kx + l. Iz 3x − 4y = 8 slijedi −4y = −3x + 8, odnosno y = (3/4)x − 2, pa je koeficijent smjera 3/4.
Pri množenju potencija istih baza eksponenti se zbrajaju: 2^(−3+5) = 2² = 4. Negativni eksponent ne mijenja bazu, samo doprinosi zbroju eksponenata.
Prema Vièteovim formulama za x² + bx + c = 0 zbroj rješenja iznosi −b, a umnožak c. Ovdje je b = −7 pa je zbroj 7, a umnožak 10; rješenja su 2 i 5.
Niz je aritmetički s a₁ = 3 i razlikom 2. Dvadeseti član je a₂₀ = 41, pa je zbroj S₂₀ = 20 · (3 + 41)/2 = 10 · 44 = 440.
Vrijedi log₃ 81 = 4 jer je 3⁴ = 81, a log₃ 9 = 2 jer je 3² = 9. Razlika je 4 − 2 = 2, što potvrđuje i pravilo log₃(81/9) = log₃ 9 = 2.
Kut 120° nalazi se u drugom kvadrantu, gdje je kosinus negativan. Vrijedi cos 120° = cos(180° − 60°) = −cos 60° = −1/2.
Izjednačavanjem dobivamo x² − 2 = 2x + 1, odnosno x² − 2x − 3 = 0. Prema Vièteovim formulama zbroj rješenja je −b = 2, a rješenja su 3 i −1.
Prva plava kuglica ima vjerojatnost 3/8, a nakon nje u kutiji ostaju 2 plave od 7 kuglica, pa je druga vjerojatnost 2/7. Umnožak je (3/8)·(2/7) = 6/56 = 3/28.
Nultočke su rješenja jednadžbe x² − 6x + 5 = 0, a prema Vièteovim formulama njihov zbroj iznosi −b = 6. Rješenja su 1 i 5, pa se rezultat potvrđuje izravno.
Radi se o permutacijama četiriju različitih znamenaka, pa je broj rasporeda 4! = 4 · 3 · 2 · 1 = 24. Svaki raspored daje različit četveroznamenkasti broj jer su sve znamenke različite.
Brojnik i nazivnik faktoriziramo: x(x − 4) i (x − 4)(x + 4). Nakon skraćivanja faktora (x − 4) ostaje x/(x + 4), pa uvrštavanjem x = 4 dobivamo 4/8 = 1/2.
Derivacija je f'(x) = 3x² − 6x. Uvrštavanjem x = 2 dobivamo 3·4 − 6·2 = 12 − 12 = 0, pa je tangenta u toj točki vodoravna.
Baza je kvadrat površine 6² = 36 cm². Obujam piramide je (1/3)·B·h = (1/3)·36·5 = 60 cm³.
Izraz se faktorizira kao (x − 3)(x + 2), pa je negativan između nultočaka −2 i 3. Cjelobrojna rješenja su −1, 0, 1 i 2, a njihov je zbroj 2.
Računamo uzastopno: a₂ = 3·1 + 2 = 5, a₃ = 3·5 + 2 = 17, a₄ = 3·17 + 2 = 53. Svaki se sljedeći član dobiva iz prethodnoga, pa se koraci ne smiju preskočiti.
Osnovica AB leži na osi x i duga je 4, a visina na nju je udaljenost vrha C od osi x, dakle 6. Površina je (4·6)/2 = 12.
Derivacija je 3x² − 3, a njezine su nultočke x = 1 i x = −1. Druga derivacija 6x je u x = 1 pozitivna, pa je ondje minimum, a f(1) = 1 − 3 = −2.
Sve baze svodimo na 2: 2^(x+1) · 2^(2x−2) = 2^5, pa je eksponent x + 1 + 2x − 2 = 5. Iz 3x − 1 = 5 slijedi x = 2, pa je zbroj svih rješenja jednak 2.