Esej na granici razdoblja: Šenoa, Mažuranić i Matoš u istoj tezi
Lucija priprema esej »Od romantizma do realizma u hrvatskoj književnosti« za višu razinu ispita. U uvodu je napisala tri tvrdnje i zamolila mentoricu da ih ocijeni prije nego što nastavi pisati: (1) »August Šenoa pripada realizmu jer u romanu Zlatarovo zlato opisuje stvarne zagrebačke ulice i povijesne osobe.« (2) »Ivan Mažuranić u Smrti Smail-age Čengića dokazuje da je hrvatski romantizam bio isključivo politički angažiran.« (3) »Antun Gustav Matoš piše realistički jer u pjesmi Utjeha kose nema romantičarskih elemenata.« Mentorica odgovara da sve tri tvrdnje boluju od istoga problema: poistovjećuju razdoblje s pojedinim motivom ili s godinom objavljivanja, a ne s poetikom. Lucija ima 90 minuta i još 600 riječi teksta, pa mora odlučiti koju će tvrdnju zadržati, koju prepraviti i kako će to argumentirati, a da pritom ne izgubi koherentnu tezu cijeloga eseja.
1. Koje su od tri Lucijine tvrdnje obranjive, a koje nisu? Za svaku pokaži gdje je greška i koji kriterij (poetika, motiv, datacija, kanon) treba primijeniti.
Read the worked answer
Kriterij. Tvrdnja o razdoblju mora se temeljiti na poetici - postupcima, odnosu prema stvarnosti, načinu motivacije likova - a ne na pojedinom motivu ni na godini objavljivanja.
1. Šenoa - neobranjiva u postojećoj formulaciji. Opis stvarnih ulica nije dokaz realizma: i romantičarski povijesni roman gradi vjerojatan ambijent. Šenoa se u pregledima književnosti opisuje kao prijelazna figura - preuzima romantičarski povijesni zaplet i idealizaciju, a uvodi društvenu i psihološku motivaciju likova. Zaključak »pripada realizmu« nije posve kriv, ali razlog je pogrešan, pa tvrdnja ne stoji.
2. Mažuranić - neobranjiva zbog riječi »isključivo« i »dokazuje«. Spjev ima politički sloj (osuda nasilja, crnogorski i ilirski kontekst), ali i religiozni, moralni i humanistički sloj (kristološki motiv, motiv žrtve). Osim toga, književni tekst ne »dokazuje« tezu o razdoblju; on je materijal iz kojeg se teza izvodi.
3. Matoš - neobranjiva dvostruko. Matoš pripada hrvatskoj moderni (impresionizam, simbolizam), a negativna definicija (»nema romantičarskih elemenata«) nije dokaz: odsutnost se ne može pokazati navođenjem, pa takva tvrdnja nije provjerljiva.
2. Prepravi najslabiju tvrdnju po svome izboru u obranjivu tezu o razdoblju. Objasni što si promijenio i zašto nova verzija više nije tautologija.
Read the worked answer
Polazna verzija: »Šenoa pripada realizmu jer opisuje stvarne zagrebačke ulice.«
Prepravljena verzija: »Šenoa stoji na prijelazu iz romantizma u realizam: u Zlatarovu zlatu zadržava romantičarski povijesni zaplet i idealiziranu ljubavnu liniju, ali likove motivira društvenim položajem i psihološkim razlozima, što je realistički postupak.«
Što je promijenjeno: (a) tvrdnja o pripadnosti pretvorena je u tvrdnju o prijelazu; (b) motiv (ulice) zamijenjen je postupkom (motivacija likova); (c) dodan je protuprimjer unutar djela, pa teza više nije kružna.
Zašto nova verzija funkcionira: može se opovrgnuti. Ako u romanu prevladava idealizacija bez društvene motivacije, teza pada. Tvrdnja koja se ne može opovrgnuti nije književnopovijesna teza nego izjava o dojmu - a dojam se na maturi ne boduje kao argument.
3. Objasni zašto godina objavljivanja nije dovoljan kriterij za razvrstavanje djela u razdoblje. Potkrijepi primjerom iz hrvatske književnosti.
Read the worked answer
Razdoblja se u stvarnosti preklapaju; datum govori o nastanku teksta, a ne o njegovoj poetici. Nazivi razdoblja često se dodjeljuju retroaktivno, pa tekst nastao prije nego što je naziv uopće postojao može biti njegov najbolji primjer.
Primjer: Šenoa (1838.–1881.) piše u vrijeme kad se romantizam još njeguje, a njegov se opus istodobno navodi kao početak hrvatskoga realizma. Isti tekst sadržava obilježja obaju pravaca, pa ga je nemoguće razvrstati samo po godini. Slično tome, Matoš objavljuje u razdoblju kad realistički romani još dominiraju čitankama, a njegova poetika pripada moderni.
Praktična posljedica za esej: razdoblje se dokazuje analizom pripovjedača, kompozicije, motivacije i odnosa prema stvarnosti, a datum služi samo kao orijentir. Ako se teza može srušiti jednim podatkom o godini, ona nije književnopovijesna nego kalendarska.