Državna Matura Hrvatski flashcards

32 cards. Read the term and the definition here. The deck at the top of this page is optional.

Judita

Prvi hrvatski ep, napisao ga Marko Marulić 1501. na čakavskom narječju. Biblijska tema o Juditi i Holofernu, pisana aleksandrincima; smatra se temeljem hrvatske književnosti.

Dundo Maroje

Komedija Marina Držića iz 1551., smještena u Dubrovnik i Rim. Likovi su tipovi (Pomet, Dundo Maroje, Laura), a radnja se vrti oko novca, ljubavi i prijevare.

Osman

Barokni ep Ivana Gundulića u dvadeset pjevanja, osmerac i dvanaesterac. Tema je sukob Poljaka i Turaka kod Hoćima 1621., s naglaskom na prolaznosti i moralnome propadanju.

Smrt Smail-age Čengića

Ep Ivana Mažuranića iz 1846. u pet pjevanja (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob). Romantičarsko djelo o oslobođenju Crne Gore od osmanske vlasti.

Zlatarovo zlato

Povijesni roman Augusta Šenoe iz 1871., smješten u Zagreb 16. stoljeća. Uvodi hrvatski realistički roman i oblikuje nacionalnu povijesnu prozu.

U registraturi

Roman Ante Kovačića iz 1888., realističko djelo s likom Ivice Kičmanovića. Prikazuje seosko i gradsko društvo te moralni pad pojedinca kroz ironiju i satiru.

Gospoda Glembajevi

Drama Miroslava Krleže iz 1928., dio ciklusa o obitelji Glembaj. Prikazuje propadanje građanske obitelji kroz sukob generacija i moralnu krizu.

Ekspresionizam

Književni pokret s početka 20. stoljeća koji naglašava unutarnji doživljaj, snažne emocije i slobodan izraz. U hrvatskoj književnosti glavni je predstavnik Antun Branko Šimić.

Lirika

Književni rod koji izražava osjećaje, misli i raspoloženja lirskoga subjekta. Nema razvijene radnje ni likova; temelji se na motivima, ritmu, stihu i stilskim sredstvima.

Pripovjedač

Glas koji pripovijeda događaje u proznome djelu. Može biti prvoosobni (ja-pripovjedač), trećeosobni ili sveznajući; nije istovjetan autoru djela.

Metafora

Preneseno značenje nastalo po sličnosti dvaju pojmova, bez veznika kao. Primjerice 'more tuge' prenosi značenje veličine i dubine na osjećaj tuge.

Aleksandrinac

Stih od dvanaest slogova s cezurom nakon šestoga sloga. Čest je u hrvatskoj književnosti, primjerice u Marulićevoj 'Juditi' i baroknim epovima.

Tema i ideja

Tema je ono o čemu tekst govori, izražena jednom riječi ili sintagmom. Ideja je poruka ili stav koji tekst zastupa, a čitatelj ga izvodi iz cjeline.

Fonem

Najmanja govorna jedinica koja razlikuje značenje riječi. Hrvatski standardni jezik ima trideset fonema: pet samoglasnika i dvadeset i pet suglasnika.

Nepostojano a

Samoglasnik a koji se pojavljuje u oblicima riječi gdje bi bez njega nastao teško izgovorljiv suglasnički skup. Primjerice pas – psa, dobar – dobra.

Sibilarizacija

Glasovna promjena u kojoj se suglasnici k, g, h ispred i mijenjaju u c, z, s. Primjerice vuk – vuci, noga – nozi, uho – usi.

Sedam padeža

Hrvatski imenski sustav ima sedam padeža: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Padežni nastavci mijenjaju se po rodu i broju.

Sročnost predikata

Slaganje predikata sa subjektom u licu i broju. Uz brojeve od pet dalje predikat je u jednini srednjega roda, primjerice 'Pet studenata je došlo'.

Tvorba riječi

Način postanka novih riječi od postojećih. Osnovne vrste su izvođenje (prefiks i sufiks), slaganje, srastanje i skraćivanje; morfem je najmanja jedinica sa značenjem.

Veliko slovo u imenima

Osobna imena, naselja, države i ulice pišu se velikim slovom. Imena naroda pišu se velikim, a pridjevi izvedeni iz njih malim slovom, primjerice Hrvat – hrvatski.

Zarez ispred veznika

Zarez se piše ispred veznika a, ali, nego, već i no, te ispred zavisne surečenice. Ne piše se ispred veznika i, ni, ili, pa i te u sastavnome nizu.

Niječnica ne

S glagolima se niječnica ne piše rastavljeno, primjerice 'ne znam'. S imenicama i pridjevima najčešće se piše sastavljeno, primjerice neznalica i nezdrav.

Crtica i spojnica

Crtica spaja dijelove riječi bez bjelina, primjerice hrvatsko-engleski. Spojnica se piše s bjelinama između dijelova teksta ili kao znak za crtu u rečenici.

Pisanje ije i je

Dvoglas ije piše se u dugim slogovima, primjerice mlijeko i vrijeme. Kratki slog ima je, primjerice mjesec i sjetiti se; oblik provjeravamo srodnom riječi.

Leksem

Riječ kao jedinica rječnika, neovisno o obliku u kojem se pojavljuje u tekstu. Jedan leksem može imati više gramatičkih oblika, primjerice kuća, kuće, kući.

Homonimija

Odnos dviju riječi istoga oblika, ali različitoga značenja, primjerice 'klupa' kao sjedalo i 'klupa' u drugome značenju. Razlikuje se od polisemije, gdje jedna riječ ima više povezanih značenja.

Denotacija i konotacija

Denotacija je osnovno, rječničko značenje riječi. Konotacija je osjećajni ili vrijednosni naboj koji se uz njega veže, primjerice u riječima dom i kućerak.

Eufemizam

Riječ ili izraz kojim se ublažava neugodno ili grubo značenje. Primjerice 'preminuo' umjesto 'umro' ili 'osoba s posebnim potrebama' umjesto uvredljiva izraza.

Funkcionalni stilovi

Podjela jezika prema području uporabe: književnoumjetnički, znanstveni, publicistički, administrativni i razgovorni. Svaki ima tipična leksička i sintaktička obilježja.

Teza u eseju

Jasno izrečena tvrdnja koju tekst dokazuje argumentima. Mora biti provjerljiva i usko povezana s temom, a ne puka najava teme ili opći sud.

Struktura eseja

Esej se sastoji od uvoda s tezom, razrade u nekoliko odlomaka s argumentima i primjerima te zaključka koji potvrđuje ili nijansira tezu. Svaki odlomak razvija jednu misao.

Kohezija teksta

Povezanost rečenica i odlomaka pomoću veznika, priloga, zamjenica i ponavljanja ključnih pojmova. Kohezija omogućuje da čitatelj lako prati tijek misli.