Hrvatski jezik – jezični sustav (fonologija, morfologija, sintaksa, tvorba riječi)
Hrvatski jezik – jezični sustav
Ovaj dio ispituje fonologiju, morfologiju, sintaksu i tvorbu riječi. Traži se prepoznavanje glasova i morfema, vrsta riječi, oblika, rečeničnih dijelova i načina postanka riječi.
Fonologija
Hrvatski standard ima 30 fonema: 5 samoglasnika i 25 suglasnika. Razlikuju se zvučni i bezvučni, a slog čini samoglasnik ili slogotvorni sonant, najčešće r. Zvučni se suglasnici ispred bezvučnih i na kraju riječi jednače u izgovoru. Naglasni sustav ima četiri naglaska i nenaglašene dužine; u ispitu se češće traži prepoznavanje glasovne promjene nego naglasak.
Morfologija i sintaksa
Sedam je padeža, tri roda i dva broja. Promjenjive vrste su imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi i glagoli; nepromjenjive su prilozi, prijedlozi, veznici, čestice i uzvici. Glagol ima vid, vrijeme, način, lice i broj; glagolski pridjevi imaju i rod. U sintaksi treba razlikovati subjekt, predikat, objekt, atribut, apoziciju i priložne oznake te nezavisne i zavisne surečenice.
Tvorba riječi
Izvedenice nastaju prefiksacijom, sufiksacijom ili kombinacijom; složenice slaganjem ili srastanjem. Složenice nastaju od dviju ili više osnova. Primjer: „prepisati“ nastaje prefiksacijom od „pisati“, a prefiks „pre-“ mijenja značenje i vid.
Zamke
Najčešće se miješaju glas i slovo, morfem i slog, subjekt i objekt te izvedenica i složenica. Kod glasovnih promjena treba imenovati promjenu, a ne samo prepisati riječ. Oblik riječi ne određuje uvijek njezina tvorba.