Leksikologija, semantika i stilistika
Leksikologija, semantika i stilistika
Ovaj dio provjerava odnos riječi i značenja, leksičke odnose te prepoznavanje stilskih sredstava i funkcionalnih stilova. Odgovor mora povezati jezično sredstvo s učinkom u tekstu.
Semantika i leksikologija
Leksem je osnovna jedinica leksika; značenje može biti denotativno (osnovno) i konotativno (emocionalno). Polisemija je višeznačnost iste riječi, homonimija isto zvučanje različitih riječi, sinonimija bliskoznačnost, antonimija suprotnost. Hiperonim je širi pojam, hiponim uži. Metafora prenosi značenje po sličnosti, metonimija po blizini, sinegdoha dio za cjelinu.
Stilska sredstva i stilovi
Epitet opisuje, poredba uspoređuje (često s „kao“), personifikacija daje ljudske osobine, hiperbola pretjeruje, oksimoron spaja suprotnosti. Funkcionalni stilovi su znanstveni, književnoumjetnički, publicistički, razgovorni i administrativni; svaki ima svoj rječnik i sintaksu.
Primjer s objašnjenjem
„More je plakalo“ personifikacija je jer se prirodnom pojmu pripisuje ljudska radnja. Učinak je emocionalan i slikovit. Ako bismo rekli „more je kao suza“, to bi bila poredba, a ne personifikacija.
Zamke
Često se zamjenjuju metafora i poredba, metonimija i sinegdoha te homonimija i polisemija. Kontekst odlučuje je li riječ polisemična ili homonimna. Isto tako, nabrajanje stilskih sredstava bez objašnjenja učinka ne donosi puni broj bodova. U stilistici je važno imenovati sredstvo, pronaći primjer i objasniti učinak. Funkcionalni stil prepoznaje se po namjeni, primatelju i izboru izraza.