Državna Matura Sociology key terms

Znanstvena disciplina koja sustavno proučava društvo, društvene odnose i obrasce ljudskog ponašanja u skupinama, koristeći se empirijskim istraživanjem i teorijskim objašnjenjima.

Sposobnost povezivanja osobnih iskustava pojedinca sa širim društvenim strukturama i povijesnim procesima, čime se privatni problemi prepoznaju kao javna pitanja.

Postupak prikupljanja podataka o društvenim pojavama promatranjem, ispitivanjem ili mjerenjem, na temelju kojeg se provjeravaju teorijske tvrdnje i donose zaključci o stvarnosti.

Pristup koji prikuplja opisne podatke poput intervjua, promatranja i analize sadržaja kako bi se razumjelo značenje koje ljudi pridaju svojim postupcima, bez brojčanog mjerenja.

Pristup koji prikuplja brojčane podatke putem anketa, upitnika i statističkih pokazatelja te ih analizira matematičkim postupcima kako bi se utvrdili obrasci i odnosi među varijablama.

Dio populacije odabran tako da po ključnim obilježjima vjerno odražava cjelinu, što omogućuje da se nalazi istraživanja na uzorku opravdano prenesu na cijelu populaciju.

Cjelokupni način života neke skupine, uključujući vrijednosti, norme, simbole, jezik, običaje i materijalne tvorevine koje članovi prenose s generacije na generaciju.

Društveno prihvaćeno pravilo koje propisuje kakvo ponašanje u određenoj situaciji jest poželjno, a kakvo nedopušteno, te čije kršenje obično izaziva društvene sankcije.

Zajedničko uvjerenje o tome što je dobro, poželjno i vrijedno truda, koje usmjerava izbore i ponašanje ljudi te služi kao mjerilo za prosudbu postupaka.

Sklonost procjenjivanja drugih kultura prema mjerilima vlastite, koja se pritom smatra ispravnom i nadmoćnom, što često dovodi do predrasuda i nerazumijevanja različitih skupina.

Stajalište prema kojem se neka kultura i njezine prakse mogu razumjeti samo unutar vlastitog konteksta, bez nametanja mjerila druge kulture kao univerzalno ispravnih.

Proces tijekom kojeg pojedinac uči jezik, norme, vrijednosti i uloge svoje društvene sredine te postupno postaje sposoban samostalno djelovati kao član društva.

Prvi i najvažniji oblik učenja društvenih pravila koji se odvija u ranom djetinjstvu unutar obitelji, gdje dijete usvaja temeljne obrasce povjerenja, jezika i ponašanja.

Kasnije učenje znanja, vještina i uloga koje se odvija izvan obitelji, u školi, vršnjačkim skupinama, na radnom mjestu i u drugim institucijama, nakon usvajanja osnovnih obrazaca.

Osoba, skupina ili institucija koja prenosi društvene norme i vrijednosti te oblikuje ponašanje pojedinca, primjerice obitelj, škola, vršnjaci, mediji i vjerska zajednica.

Relativno trajan raspored društvenih skupina, uloga i institucija te odnosa među njima, koji pojedincima postavlja okvire djelovanja neovisno o njihovoj osobnoj volji.

Slojevito ustrojstvo društva u kojem su skupine poredane prema nejednakom pristupu bogatstvu, moći i ugledu, pri čemu položaji na višim razinama donose veće prednosti.

Skupina ljudi sličnog ekonomskog položaja, obrazovanja i ugleda koja zauzima približno jednaku razinu unutar slojevitog ustrojstva društva, ali dopušta prelazak u druge slojeve.

Zatvorena društvena skupina u koju se pojedinac rađa i iz koje se u načelu ne može izaći, pri čemu su brak i društveni kontakt s pripadnicima drugih kasta ograničeni.

Kretanje pojedinca ili skupine između društvenih položaja, bilo prema višem ili nižem sloju, tijekom vlastitog života ili u usporedbi s položajem roditelja.

Temeljna društvena institucija utemeljena na srodstvu ili braku koja obavlja reproduktivnu, ekonomsku, emocionalnu i odgojnu funkciju te prenosi osnovne obrasce socijalizacije.

Obiteljska zajednica koju čine roditelji i njihova maloljetna djeca, uobičajena u suvremenim industrijskim društvima, za razliku od šire obitelji s više generacija.

Obrazovna institucija koja sustavno prenosi znanja i vještine te istodobno oblikuje vrijednosti, navike i društvene uloge, djelujući kao važan čimbenik sekundarne socijalizacije.

Neformalne poruke koje škola prenosi kroz pravila, raspored, hijerarhiju i međusobne odnose, poput poslušnosti, točnosti i natjecanja, a koje nisu dio službenog nastavnog plana.

Društvena institucija i sustav vjerovanja i praksi vezanih uz sveto, koja povezuje zajednicu, daje smisao iskustvima i često oblikuje moralna pravila ponašanja.

Ustaljeni obrazac pravila, uloga i organiziranih postupaka kojima društvo trajno zadovoljava važne potrebe, primjerice obitelj, škola, gospodarstvo, politika i religija.

Dva ili više ljudi koji su u međusobnoj interakciji, dijele zajednička očekivanja i prepoznaju se kao pripadnici iste cjeline, što ih razlikuje od slučajnog mnoštva.

Mala skupina obilježena bliskim, osobnim i trajnim odnosima među članovima, u kojoj cjelovita osoba dolazi do izražaja, poput obitelji ili kruga bliskih prijatelja.

Skupina u kojoj su odnosi formalni, neosobni i ograničeni na određeni cilj ili zadatak, a članovi međusobno djeluju u okviru unaprijed određenih uloga.

Oblik organizacije zasnovan na hijerarhiji, pisanim pravilima, podjeli dužnosti i neosobnom postupanju, koji omogućuje učinkovito upravljanje velikim brojem slučajeva, ali može potaknuti krutost.

Ponašanje koje odstupa od normi prihvaćenih u određenoj skupini ili društvu, pri čemu je ocjena odstupanja ovisna o kontekstu, vremenu i mjerilima onih koji je prosuđuju.

Sve mjere i mehanizmi kojima društvo potiče poželjno ponašanje i sprječava odstupanje od normi, od neformalnih reakcija okoline do formalnih postupaka policije i sudova.

Ponašanje koje zakon određene države izričito zabranjuje i za koje propisuje kaznu, pa se razlikuje od drugih oblika devijantnosti koji nisu pravno kažnjivi.

Stanje u kojem zajedničke norme i vrijednosti slabe ili gube snagu, pa se pojedinci osjećaju bez jasnih smjernica, što može potaknuti ravnodušnost, nesigurnost i devijantno ponašanje.

Preobrazba društvenih struktura, institucija, vrijednosti ili obrazaca ponašanja tijekom vremena, koja može biti postupna ili nagla te potaknuta tehnologijom, sukobima ili pokretima.

Proces povećane povezanosti društava kroz tokove roba, kapitala, informacija, ljudi i kultura, zbog kojega lokalni događaji sve više ovise o zbivanjima na svjetskoj razini.

Povijesni proces prelaska iz tradicionalnih u suvremena društva, obilježen industrijalizacijom, urbanizacijom, širenjem obrazovanja i jačanjem racionalnog, znanstvenog načina mišljenja.

Teorijska perspektiva koja društvo promatra kao sustav međusobno povezanih dijelova, pri čemu svaka institucija pridonosi održavanju cjeline, a neravnoteže se tumače kao privremene smetnje.

Teorijska perspektiva koja društvo vidi kao poprište nejednakih skupina koje se bore za oskudne resurse i moć, pa se postojeći poredak tumači kao posljedica prevlasti jačih nad slabijima.

Teorijska perspektiva koja polazi od toga da ljudi djeluju prema značenjima koja pridaju predmetima i postupcima, a ta značenja nastaju i mijenjaju se u svakodnevnoj komunikaciji.