Porezni savjetnik key terms

Pravna dužnost osobe da plati određeni porez prema zakonu koji uređuje pojedinu vrstu poreza, nastala kada se ostvare zakonom propisane činjenice i okolnosti.

Fizička ili pravna osoba koja je zakonom određena kao nositelj porezne obveze i dužna prijaviti i platiti porez, neovisno o tome prenosi li teret na drugu osobu.

Ekonomska pojava kada obveznik poreza na promet ili trošarine ugradi porez u cijenu dobra ili usluge, pa stvarni teret snosi krajnji potrošač, a ne formalni obveznik.

Ustavno i zakonsko pravilo da se porezi mogu uvesti i naplatiti samo na temelju zakona, čime se ograničava samovolja uprave i štiti pravna sigurnost obveznika.

Obveza porezne uprave i savjetnika da podatke o imovini, dohotku i poslovanju obveznika čuvaju kao povjerljive i ne otkrivaju ih neovlaštenim osobama, uz zakonom propisane izuzetke.

Ukupna vrijednost primitaka koje fizička osoba ostvari u poreznom razdoblju iz rada, imovine, kapitala i drugih izvora, umanjena za zakonom dopuštene izdatke i odbitke.

Novčana vrijednost na koju se primjenjuje porezna stopa, dobivena umanjenjem bruto primitaka za propisane izdatke, odbitke i olakšice prema pravilima pojedinog poreza.

Iznos koji se pri utvrđivanju porezne osnovice odbija od dohotka ili koji se oduzima od izračunatog poreza, čime se smanjuje konačna porezna obveza.

Propisani iznos koji se svakom poreznom obvezniku priznaje pri izračunu poreza na dohodak, a često se uvećava za uzdržavane članove obitelji i druge zakonske kategorije.

Osoba koju porezni obveznik uzdržava i koja ispunjava zakonske uvjete o dohotku i srodstvu, zbog čega povećava njegov osobni odbitak pri godišnjem obračunu.

Obrazac kojim fizička osoba na kraju poreznog razdoblja iskazuje ukupne godišnje primitke, izdatke i odbitke, na temelju čega se utvrđuje konačni porez na dohodak.

Periodični iznos poreza koji se tijekom godine plaća unaprijed, a konačnim obračunom utvrđuje se razlika koju treba doplatiti ili vratiti obvezniku.

Porez koji pravne osobe i druga tijela plaćaju na razliku između prihoda i dopuštenih rashoda ostvarenu u poslovnoj godini, prema stopi i pravilima propisanima zakonom.

Mogućnost da se gubitak ostvaren u jednoj godini odbije od dobiti budućih razdoblja, uz zakonom ograničeno trajanje i uvjete očuvanja identiteta i djelatnosti obveznika.

Metoda postupnog otpisivanja nabavne vrijednosti dugotrajne imovine kao porezno priznatog rashoda, prema propisanim stopama i razdobljima koja se mogu razlikovati od računovodstvene amortizacije.

Cijene po kojima povezane osobe međusobno razmjenjuju dobra, usluge i prava; moraju biti u skladu s načelom neovisnog poduzeća i dokumentirane radi dokazivanja tržišnosti.

Standard prema kojem se uvjeti transakcija između povezanih osoba moraju uspoređivati s uvjetima koje bi dogovorile neovisne strane na tržištu, temelj je pravila o transfernim cijenama.

Osobe povezane vlasničkim udjelima, upravljačkim ovlastima ili obiteljskim vezama u mjeri propisanoj zakonom, zbog čega se njihove transakcije posebno nadziru i dokumentiraju.

Višefazni neto porez na potrošnju koji se obračunava na svaku isporuku dobara i usluga u prometu, pri čemu obveznik uplaćuje razliku između izlaznog i ulaznog poreza.

Iznos PDV-a koji je poduzetnik platio na nabavu dobara i usluga za svoju oporezivu djelatnost i koji pod zakonskim uvjetima može odbiti od obračunatog izlaznog poreza.

PDV koji obveznik obračuna na vlastite isporuke dobara i usluga kupcima tijekom obračunskog razdoblja i koji je osnova za utvrđivanje obveze plaćanja poreza.

Pravo obveznika da PDV plaćen na poslovne nabave odbije od porezne obveze, pod uvjetom da posjeduje valjanu ispravu i da se nabava koristi za oporezive transakcije.

Pravilo koje određuje državu u kojoj se pojedina isporuka smatra oporezivom, ključno za raspodjelu prava oporezivanja između zemalja i za utvrđivanje obveze PDV-a.

Mehanizam u kojem primatelj dobara ili usluga, a ne dobavljač, obračunava PDV na isporuku i istodobno ga odbija, čime se pojednostavljuje oporezivanje prekograničnih i specifičnih transakcija.

Račun ili drugi propisani dokument koji sadrži obvezne podatke o isporučitelju, primatelju, predmetu, cijeni i obračunatom porezu, te je uvjet za ostvarivanje odbitka pretporeza.

Jednokratni porez koji se plaća pri stjecanju vlasništva nad nekretninom, obično po stopi primijenjenoj na tržišnu vrijednost, uz moguća oslobođenja i posebna pravila za nasljeđivanje.

Godišnji porez koji vlasnik ili korisnik plaća na vrijednost ili površinu nekretnine, neovisno o prometu, a služi kao stabilan izvor lokalnih prihoda.

Procijenjena cijena koju bi nekretnina postigla na otvorenom tržištu između voljnog kupca i voljnog prodavatelja, često osnovica za oporezivanje prometa i imovine.

Poseban porez na potrošnju ugrađen u cijenu određenih proizvoda poput alkohola, duhana i energenata, namijenjen prikupljanju prihoda i odvraćanju od štetne potrošnje.

Obvezna davanja iz plaće i na plaću koja financiraju mirovinsko, zdravstveno i osiguranje za slučaj nezaposlenosti, a obračunavaju se na propisanu osnovicu.

Međunarodni sporazum između dviju država koji raspodjeljuje prava oporezivanja dohotka i imovine te sprječava da isti prihod bude oporezivan u obje zemlje.

Status koji država priznaje osobi na temelju prebivališta, središta životnih interesa ili boravka, a koji određuje neograničenu poreznu obvezu na svjetski dohodak.

Fiksno mjesto poslovanja kroz koje nerezidentna tvrtka obavlja djelatnost u drugoj državi u mjeri koja joj daje pravo oporezivanja dobiti u toj državi.

Način uklanjanja dvostrukog oporezivanja pri kojem država rezidentnosti dopušta odbitak poreza plaćenog u inozemstvu od vlastitog poreza na isti dohodak, obično do određenog ograničenja.

Način uklanjanja dvostrukog oporezivanja pri kojem država rezidentnosti u potpunosti isključuje inozemni dohodak iz svoje porezne osnovice, prepuštajući oporezivanje drugoj državi.

Iznos poreza koji se priznaje u financijskim izvještajima zbog privremenih razlika između računovodstvene i porezne vrijednosti imovine i obveza, a podmirit će se ili vratiti u budućim razdobljima.

Razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine ili obveze i njezine porezne osnovice, koja će se poništiti u budućim razdobljima i uzrokuje odgođeni porez.

Skup evidencija i postupaka kojima se poslovni događaji bilježe tako da omogućuju točan obračun porezne obveze i povezivanje računovodstvenih podataka s poreznim prijavama.

Postupak u kojem porezno tijelo pregledava poslovne knjige, isprave i druge dokaze obveznika radi provjere pravilnosti prijava i utvrđivanja nepravilnosti ili dodatne porezne obveze.

Širi skup mjera porezne uprave usmjerenih na praćenje usklađenosti obveznika, uključujući analizu rizika, provjere i kontrolu, radi sprječavanja utaje i povećanja naplate.

Dokument kojim obveznik u propisanom roku i obliku izvješćuje porezno tijelo o činjenicama važnima za utvrđivanje poreza, uključujući osnovicu i obračunati iznos.

Akt ili postupak kojim se na temelju prijave ili vlastitog saznanja poreznog tijela odlučuje o postojanju i visini porezne obveze pojedinog obveznika.

Pravni put kojim se obveznik može koristiti protiv rješenja poreznog tijela, tražeći preispitivanje odluke pred drugostupanjskim tijelom ili sudom, uz rokove i postupovna pravila.

Stručnjak koji klijentima pruža savjete o poreznim obvezama, planiranju i zastupanju pred poreznim tijelima, uz dužnost poštovanja zakona i čuvanja povjerljivih podataka.