Međunarodno oporezivanje i ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
Međunarodno oporezivanje ispituje rezidentnost, izvor dohotka, stalnu poslovnu jedinicu, withholding i primjenu ugovora.
Ugovori i EU okvir
Hrvatska ima mrežu ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja po OECD/UN modelu. Ugovor raspodjeljuje pravo oporezivanja između države rezidentnosti i države izvora. Za primjenu pogodnosti potrebna je potvrda o rezidentnosti i dokaz o stvarnom korisniku. Nerezident se oporezuje samo na dohodak iz hrvatskog izvora, osim ako ima stalnu poslovnu jedinicu. EU direktive olakšavaju tokove dividendi, kamata i tantijema unutar grupa. Transferne cijene moraju biti u skladu s načelom arm's length i dokumentirane.
Primjer
Hrvatska tvrtka isplati tantijeme njemačkoj tvrtki 100.000 EUR. Domaći withholding iznosi 15% = 15.000 EUR. Prema ugovoru stopa se može smanjiti ili ukinuti ako je primatelj stvarni korisnik i dostavi potvrdu o rezidentnosti. Bez valjane dokumentacije primjenjuje se domaća stopa.
Zamke
Ugovor se primjenjuje bez potvrde o rezidentnosti, miješaju se stvarni korisnik i posrednik, zanemaruje se prag stalne poslovne jedinice, ne vodi se dokumentacija o transfernim cijenama i propušta se CFC ili exit taxation.
Ključno
- Ugovor ne ukida oporezivanje, već raspodjeljuje prava oporezivanja.
- Potvrda o rezidentnosti i beneficial ownership uvjet su za pogodnosti.
- Stalna poslovna jedinica može nastati i bez formalnog ogranka.
- Transferne cijene moraju slijediti načelo arm's length.
- EU direktive i MLI mijenjaju primjenu ugovornih pravila.