Ivana i Petar, konzervacija količine i razvojna očekivanja
Majka dolazi s dvoje djece: Ivana ima 4 godine i 7 mjeseci, a Petar 7 godina i 2 mjeseca. Psihologinja pred njima ulijeva istu količinu soka u dvije niske čaše, a zatim sadržaj jedne prelije u visoku i tanku čašu. Ivana kaže da je u visokoj čaši više soka i tvrdi da će i brat vidjeti više soka u visokoj čaši. Petar točno odgovara da je količina jednaka. Ivana je nedavno uzela keks iz kuhinje i, kad ju je majka upitala, rekla nisam, iako su mrvice bile na stolu. Majka je zabrinuta jer susjedova djevojčica iste dobi točno rješava zadatak s čašama, a Ivanu opisuje kao tvrdoglavu i sklonu laganju. Ivana inače govori u kratkim, razumljivim rečenicama, crta ljude s glavom i tijelom te se igra simbolički. Nema zastoj u govoru ni u motoričkom razvoju.
1. Objasni razliku između Ivaninih i Petrovih odgovora pomoću Piagetovih faza i pojmova centracije i ireverzibilnosti.
Read the worked answer
Petar je u Piagetovoj fazi konkretnih operacija i može istovremeno uzeti u obzir visinu i širinu čaše, pa zaključuje da se količina nije promijenila. Ivana je u predoperacijskoj fazi: centrirana je na jednu vizualnu dimenziju - visinu - i zanemaruje širinu. To je centracija. Njezina tvrdnja da će i brat vidjeti više soka pokazuje još nerazvijenu decentraciju i egocentrično pripisivanje vlastite percepcije drugome, a ne nužno tvrdoglavost. Nedostatak reverzibilnosti vidi se u tome što ne može mentalno vratiti sok u nisku čašu. Takvo razmišljanje je očekivano za dob od 4,5 godine; većina djece rješava konzervaciju tek oko 6 do 7 godina, s velikim individualnim razlikama. Susjedova djevojčica iste dobi može biti razvojno naprednija, ali to nije dokaz da Ivana zaostaje.
2. Je li Ivanino poricanje razvojno očekivano? Što bi psihologinja rekla majci o tome i kako bi trebala reagirati?
Read the worked answer
Ivanino nisam ne treba tumačiti kao moralni defekt ni kao trajnu sklonost laganju. U dobi od 4,5 godine djeca tek razvijaju teoriju uma i razumijevanje da drugi mogu imati pogrešno uvjerenje; istovremeno uče da se pogreške kažnjavaju. Poricanje je zato često obrambeno i impulzivno, a ne planirana laž. Majci bi trebalo objasniti da je važnija reakcija nego etiketa: umjesto lažljivica, reći vidim mrvice; hajde da zajedno počistimo i razgovaramo što se dogodilo. Treba izbjegavati scenu i prijetnje, ali postaviti jasno pravilo. Ako se laganje javlja vrlo često, uz krađu, agresiju ili zastoj u drugim područjima, tada je razlog za procjenu. Samo po sebi, uz uredan govor, simboličku igru i motoriku, ono ne upućuje na poremećaj.
3. Majka uspoređuje Ivanu sa susjedom i naziva je tvrdoglavom. Što bi joj psihologinja savjetovala i kada bi preporučila daljnju procjenu?
Read the worked answer
Majci bih rekla da usporedba sa susjedom nije korisna jer razvojni rasporedi variraju; konzervacija se pojavljuje u rasponu od oko 5 do 7 godina, a testiranje u jednoj situaciji nije dijagnoza. Ivanu ne treba trenirati da točno odgovori na trik-pitanje jer bi to moglo potaknuti površinsko učenje bez razumijevanja. Bolje je svakodnevno nuditi konkretna iskustva: zajedničko ulijevanje vode, brojanje, uspoređivanje, igre zamjene i vraćanja. Etiketu tvrdoglava treba zamijeniti opisom ponašanja i postavljanjem granica. Ako Ivana i dalje ne napreduje u govoru, igri ili socijalnim kontaktima, ili ako se pojave regresija i izrazita tjeskoba, tada je opravdana daljnja procjena. Do tada je najvažnije da majka ne stvara pritisak i da ne kažnjava razvojno očekivano ponašanje.