Državna Matura Psychology key terms

Znanstvena disciplina koja sustavno proučava doživljavanje i ponašanje ljudi i životinja, koristeći empirijske metode prikupljanja podataka i provjerljive teorije.

Smjer koji psihologiju ograničava na proučavanje vidljivog ponašanja, tvrdeći da se unutarnji doživljaj ne može objektivno mjeriti; ključni autori su Watson i Skinner.

Freudova teorija i terapijska metoda koja pretpostavlja da na ponašanje snažno utječu nesvjesni konflikti, rani razvojni doživljaji i obrambeni mehanizmi.

Postupak stjecanja spoznaja zasnovan na sustavnom promatranju i mjerenju, pri čemu zaključci proizlaze iz podataka koje drugi istraživači mogu provjeriti i ponoviti.

Prevođenje apstraktnog konstrukta, poput agresije ili inteligencije, u konkretne i mjerljive pokazatelje, npr. broj udaraca ili rezultat na testu.

Istraživački nacrt u kojem istraživač namjerno mijenja nezavisnu varijablu i slučajno raspoređuje sudionike u uvjete kako bi utvrdio uzročno-posljedičnu vezu.

Varijabla koju istraživač aktivno mijenja ili odabire kako bi ispitao njezin učinak; u eksperimentu predstavlja pretpostavljeni uzrok promjene.

Varijabla koja se mjeri kao pokazatelj učinka nezavisne varijable; njezina promjena pokazuje je li manipulacija imala očekivani učinak.

Svojstvo mjernog instrumenta da pri ponovljenom mjerenju daje dosljedne rezultate; visoka pouzdanost nužan je, ali ne i dovoljan uvjet valjanosti.

Stupanj u kojem instrument mjeri upravo onaj konstrukt koji namjerava mjeriti, a ne nešto drugo; procjenjuje se sadržajno, kriterijski i konstruktno.

Osnovna živčana stanica koja prima, obrađuje i prenosi informacije električnim impulsima te kemijskim signalima preko sinapsi do drugih stanica.

Mjesto dodira između dvaju neurona gdje se signal prenosi kemijskim putem; presinaptički neuron otpušta neurotransmiter koji djeluje na receptore postsinaptičkog neurona.

Kemijska tvar koju neuron otpušta u sinapsu i koja prenosi ili modificira signal na susjednu stanicu; primjeri su dopamin, serotonin i acetilkolin.

Najstariji dio mozga koji povezuje kralježničnu moždinu s višim moždanim strukturama i upravlja vitalnim funkcijama poput disanja, otkucaja srca i budnosti.

Skupina međusobno povezanih moždanih struktura, uključujući amigdalu i hipokampus, koja sudjeluje u obradi emocija, motivacije i pamćenja.

Struktura u limbičkom sustavu koja brzo procjenjuje emocionalni značaj podražaja, osobito prijetnje, i ključna je u stvaranju uvjetovanog straha.

Dio perifernog živčanog sustava koji nehotice regulira rad unutarnjih organa; dijeli se na simpatikus, koji priprema tijelo za napor, i parasimpatikus, koji potiče oporavak.

Najmanja jakost podražaja koju osoba može osjetiti u idealnim uvjetima; primjerice, najtiši zvuk koji zdrava osoba tek čuje.

Najmanja promjena jakosti podražaja koju osoba može primijetiti; prema Weberovu zakonu, ta je promjena približno stalni udio početne jakosti podražaja.

Smanjenje osjetljivosti na nepromijenjeni podražaj tijekom duljeg izlaganja; primjer je prestanak osjećanja pritiska sata na zapešću.

Aktivan proces organiziranja i tumačenja osjetnih informacija u smislene cjeline; ovisi o podražaju, ali i o iskustvu, očekivanjima i kontekstu.

Pravila po kojima percepcija grupira elemente u cjeline, poput blizine, sličnosti, zatvaranja i kontinuiteta; cjelina se doživljava drukčije od pukog zbroja dijelova.

Tendencija da predmet doživljavamo stalne veličine, boje ili oblika unatoč promjeni slike na mrežnici zbog udaljenosti, osvjetljenja ili kuta gledanja.

Učenje u kojem se neutralni podražaj, nakon što je više puta povezan s biološki značajnim podražajem, počinje sam izazivati uvjetovanu reakciju; opisao ga je Pavlov.

Učenje u kojem je vjerojatnost ponavljanja ponašanja određena njegovim posljedicama; potkrepljenje ponašanje jača, a kazna ga slabi.

Svaka posljedica koja povećava vjerojatnost ponavljanja ponašanja koje joj je prethodilo; može biti pozitivno, dodavanjem ugode, ili negativno, uklanjanjem neugode.

Posljedica koja smanjuje vjerojatnost ponavljanja prethodnog ponašanja; za razliku od negativnog potkrepljenja, djeluje tako da ponašanje postaje rjeđe.

Ograničeni sustav koji kratko zadržava i istodobno obrađuje informacije potrebne za trenutačni zadatak, poput računanja ili razumijevanja rečenice.

Relativno trajna pohrana informacija velikog kapaciteta; obuhvaća deklarativno znanje o činjenicama i događajima te proceduralno znanje vještina.

Smetnja u prisjećanju uzrokovana drugim sadržajima; retroaktivna interferencija znači da novi sadržaj otežava stari, a proaktivna da stari otežava novi.

Sposobnost razumijevanja složenih ideja, učenja iz iskustva, logičkog zaključivanja i prilagodbe novim situacijama; mjeri se standardiziranim testovima i izražava kvocijentom.

Kognitivna prečica u kojoj procjenjujemo vjerojatnost ili učestalost događaja prema lakoći kojom nam primjeri padaju na pamet, što dovodi do sustavnih pristranosti.

Motivacija za obavljanje aktivnosti zbog nje same, jer izaziva zanimanje i zadovoljstvo, a ne zbog vanjske nagrade ili pritiska.

Motivacija potaknuta vanjskim posljedicama, poput novca, ocjena, pohvale ili izbjegavanja kazne, a ne unutarnjim zadovoljstvom u aktivnosti.

Složena stanja koja uključuju procjenu događaja, fiziološku pobuđenost, subjektivni doživljaj i izražajno ponašanje; pripremaju organizam za djelovanje.

Nesvjesni postupci kojima se osoba štiti od tjeskobe iskrivljavanjem doživljaja stvarnosti; primjeri su potiskivanje, racionalizacija i projekcija.

Obrambeni mehanizam u kojem osoba vlastite neprihvatljive misli, osjećaje ili motive pripisuje drugima, pa ih doživljava kao njihove, a ne svoje.

Model koji ličnost opisuje pomoću pet dimenzija: ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, neuroticizma i otvorenosti prema iskustvu; nastao je faktorskom analizom upitnika.

U Piagetovoj teoriji, tumačenje novih iskustava pomoću postojećih kognitivnih shema, bez mijenjanja tih shema; suprotna je prilagodbi.

U Piagetovoj teoriji, mijenjanje postojećih shema ili stvaranje novih kako bi se uključila iskustva koja se njima ne mogu objasniti.

Vigotskijev pojam za raspon zadataka koje dijete ne može samostalno riješiti, ali ih uz pomoć odraslog ili sposobnijeg vršnjaka može savladati.

Mijenjanje izraženog stava ili ponašanja pod stvarnim ili zamišljenim pritiskom skupine, čak i kada osoba privatno ne prihvaća skupinski stav.

Popuštanje izravnoj naredbi osobe koja ima ili joj se pripisuje legitimna vlast; klasično istraživanje pokazalo je da obični ljudi pod pritiskom autoriteta mogu nanositi štetu drugima.

Način na koji ljudi opažaju, pamte i objašnjavaju ponašanje drugih i sebe; uključuje atribucije, stavove i pristranosti u socijalnom zaključivanju.

Skupina poremećaja u kojima je dominantan simptom pretjeran i dugotrajan strah ili zabrinutost koji ometaju svakodnevno funkcioniranje, poput generalizirane anksioznosti i fobija.

Poremećaj raspoloženja obilježen trajnom potištenošću, gubitkom interesa i zadovoljstva, promjenama spavanja i apetita te teškoćama koncentracije i energije.

Negativno etiketiranje i diskriminacija osoba s psihičkim poteškoćama, što često odgađa traženje pomoći i otežava oporavak i socijalnu integraciju.