Državna Matura Psychology cheat sheet

Psihologija je znanost o ponašanju i mentalnim procesima; kao samostalna znanost utemeljena je 1879. kada je Wilhelm Wundt osnovao prvi laboratorij u Leipzigu.

Strukturalizam (Wundt, Titchener) raščlanjuje svijest na elemente introspekcijom; funkcionalizam (James) proučava svrhu i prilagodbenu vrijednost mentalnih procesa.

Psihoanaliza (Freud) naglašava nesvjesne konflikte i rano djetinjstvo; biheviorizam (Watson, Skinner) proučava samo vidljivo ponašanje i učenje; humanizam (Maslow, Rogers) ističe samoaktualizaciju i slobodnu volju.

Kognitivna revolucija 1950-ih vraća interes za unutarnje procese (pamćenje, mišljenje, jezik) i uvodi informacijski pristup.

Grane: klinička, razvojna, socijalna, kognitivna, biološka, industrijska/organizacijska, školska i forenzička psihologija.

Deskriptivne metode opisuju (promatranje, studija slučaja, anketa); korelacijske utvrđuju povezanost; eksperimentalne utvrđuju uzročno-posljedične odnose.

Znanstvena metoda: formulacija problema → hipoteza → prikupljanje podataka → analiza → zaključak; hipoteza mora biti provjerljiva i opovrgljiva.

Etika u istraživanjima zahtijeva informirani pristanak, zaštitu sudionika od štete, povjerljivost i mogućnost odustajanja.

Nezavisna varijabla je ono što istraživač mijenja; zavisna varijabla je ono što se mjeri kao posljedica; kontrolne varijable drže se stalnima.

Eksperimentalna skupina prima tretman, kontrolna ne; slučajna podjela sudionika u skupine smanjuje pristranost i izjednačava skupine.

Korelacijski koeficijent r kreće se od -1 do +1; predznak pokazuje smjer, a apsolutna vrijednost jakost povezanosti; korelacija ne dokazuje uzročnost.

Valjanost označava mjeri li instrument ono što treba mjeriti (unutarnja i vanjska valjanost); pouzdanost označava dosljednost ponovljenih mjerenja.

Mjere središnje tendencije: aritmetička sredina, medijan (otporan na ekstremne vrijednosti) i mod; mjere raspršenja: raspon, varijanca i standardna devijacija.

Normalna distribucija je simetrična i zvonolika; približno 68 % rezultata nalazi se unutar ±1 SD, a 95 % unutar ±2 SD od sredine.

Eksperiment dvostruko slijep: ni sudionik ni ispitivač ne znaju tko je u kojoj skupini, čime se kontroliraju očekivanja ispitivača.

Etički problemi: obmana i korištenje životinja zahtijevaju opravdanje, naknadno objašnjenje (debriefing) i odobrenje etičkog povjerenstva.

Neuron se sastoji od tijela stanice, dendrita (primanje signala), aksona (prijenos) i završetaka aksona; mijelinska ovojnica ubrzava provođenje impulsa.

Akcijski potencijal nastaje kad depolarizacija dosegne prag podražaja; slijedi princip sve ili ništa, a brzina prijenosa ovisi o debljini mijelina.

Sinapsa prenosi signal neurotransmitterima (npr. dopamin, serotonin, acetilkolin, GABA); lijekovi djeluju kao agonisti ili antagonisti.

Središnji živčani sustav čine mozak i leđna moždina; periferni se dijeli na somatski (voljni) i autonomni (simpatikus i parasimpatikus).

Moždano deblo i produžena moždina kontroliraju disanje i rad srca; mali mozak koordinira ravnotežu i motoričko učenje; talamus prenosi osjetne informacije.

Limbički sustav: amigdala obrađuje emocije (posebno strah), hipokampus pamćenje i učenje, hipotalamus homeostazu i motivaciju.

Kora velikog mozga ima četiri režnja: čeoni (planiranje, pokreti, govor), tjemeni (tjelesni osjeti), zatiljni (vid) i sljepoočni (sluh, razumijevanje govora).

Hemisfere su specijalizirane: lijeva za jezik i logičko mišljenje kod većine ljudi, desna za prostorne i glazbene sposobnosti; povezuje ih corpus callosum.

Endokrini sustav djeluje sporije od živčanog; hipofiza upravlja drugim žlijezdama, a hormon štitnjače utječe na metabolizam i raspoloženje.

Osjet je primanje podražaja osjetnim receptorima; percepcija je organiziranje i tumačenje osjeta u smislenu cjelinu.

Apsolutni prag je najmanji podražaj koji se može osjetiti; diferencijalni prag (Weberov zakon) je najmanja primjetljiva razlika, razmjerna jakosti podražaja.

Senzorna adaptacija je smanjenje osjetljivosti na stalni podražaj; primjer je slabije osjećanje mirisa nakon duljeg boravka u prostoriji.

Vid: štapići rade u mraku i za pokret, čunjići za boju i oštrinu; slijepa pjega je mjesto izlaska vidnog živca bez receptora.

Gestalt zakoni grupiranja: blizina, sličnost, zatvaranje, kontinuitet i lik-pozadina; percepcija teži dobroj formi (prägnanz).

Percepcijske konstante: veličina, oblik i boja predmeta ostaju relativno stalni unatoč promjenama slike na mrežnici.

Dubinska percepcija koristi monokularne znakove (linearna perspektiva, prekrivanje, relativna veličina) i binokularne znakove (konvergencija, retinalna disparitet).

Zračne iluzije (Müller-Lyer, Ponzo) nastaju zbog automatske primjene znakova dubine i konstante veličine.

Sluh: frekvencija (Hz) određuje visinu tona, amplituda glasnoću; ljudsko uho čuje približno 20–20 000 Hz.

Klasično uvjetovanje (Pavlov): neutralni podražaj povezan s bezuvjetnim podražajem postaje uvjetovani podražaj koji izaziva uvjetovanu reakciju.

Instrumentalno/operantno uvjetovanje (Skinner): ponašanje se mijenja zbog posljedica; potkrepljenje jača, kazna slabi ponašanje.

Potkrepljenje može biti pozitivno (dodavanje ugode) ili negativno (uklanjanje neugode); rasporedi mogu biti kontinuirani ili povremeni (intervalni i omjerni).

Učenje po modelu (Bandura) odvija se promatranjem i oponašanjem; ključni su pažnja, zadržavanje, izvođenje i motivacija.

Faze pamćenja: kodiranje → pohrana → dosjećanje; senzorno pamćenje traje djelić sekunde, kratkoročno oko 20–30 s, dugoročno praktički neograničeno.

Kapacitet radnog (kratkoročnog) pamćenja iznosi oko 7 ± 2 jedinice, a grupiranje (chunking) povećava količinu zapamćenog.

Zaboravljanje: teorija propadanja traga, teorija interferencije (proaktivna i retroaktivna) i neuspješno dosjećanje zbog nedostatka znakova.

Krivulja zaboravljanja (Ebbinghaus) pokazuje najbrže zaboravljanje neposredno nakon učenja; ponavljanje u razmacima usporava zaboravljanje.

Eksplicitno (deklarativno) pamćenje obuhvaća činjenice i događaje, implicitno (proceduralno) vještine; hipokampus je ključan za konsolidaciju.

Mišljenje je posredno i generalizirano spoznavanje; pojmovi su mentalne kategorije koje grupiraju slične objekte ili događaje.

Heuristike su brza pravila procjene: heuristika dostupnosti i heuristika reprezentativnosti dovode do sustavnih pogrešaka (pristranosti).

Rješavanje problema otežava funkcionalna fiksacija (nemogućnost sagledavanja nove uporabe predmeta); olakšava ju restrukturiranje problema.

Kreativno mišljenje uključuje divergentno mišljenje (mnogo rješenja) i konvergentno mišljenje (jedno najbolje rješenje).

Spearmanov g-faktor pretpostavlja opću inteligenciju; Gardner predlaže višestruke inteligencije, a Sternberg trijarhijsku teoriju (analitička, kreativna, praktična).

IQ se izražava kao kvocijent mentalne i kronološke dobi × 100 (starija formula) ili kao odstupanje od prosjeka u standardiziranoj distribuciji (prosjek 100, SD 15).

Jezik ima fonologiju (glasovi), morfologiju (dijelovi riječi), sintaksu (rečenična struktura), semantiku (značenje) i pragmatiku (uporaba u kontekstu).

Chomsky tvrdi urođenu sposobnost za jezik (univerzalna gramatika); Skinner objašnjava usvajanje jezika potkrepljenjem; kritično razdoblje je do otprilike puberteta.

Motivacija je unutarnje stanje koje pokreće, usmjerava i održava ponašanje; potreba → pobuda (nagon) → ponašanje → cilj → smanjenje napetosti.

Maslowljeva hijerarhija: fiziološke potrebe, sigurnost, pripadnost, poštovanje, samoaktualizacija; niže potrebe obično se zadovoljavaju prije viših.

Unutarnja motivacija proizlazi iz same aktivnosti (interes), vanjska iz nagrada i kazni; pretjerana vanjska nagrada može smanjiti unutarnju motivaciju.

Homeostaza je održavanje unutarnje ravnoteže; primjeri su regulacija gladi, žeđi i tjelesne temperature.

Teorija postignuća razlikuje potrebu za postignućem, potrebu za moći i potrebu za pripadanjem; ciljevi usmjereni na ovladavanje potiču ustrajnost.

James-Lange: emocija je posljedica tjelesnih promjena; Cannon-Bard: tjelesna reakcija i emocija zbivaju se istodobno; Schachter-Singer: emocija = pobuda + kognitivna procjena.

Osnovne emocije (Ekman): sreća, tuga, strah, ljutnja, gađenje, iznenađenje; prepoznatljive su preko izraza lica u različitim kulturama.

Fiziološka pobuda u emocijama obuhvaća aktivaciju simpatikusa (ubrzan puls, znojenje) i lučenje adrenalina; parasimpatikus smiruje organizam.

Ličnost je relativno trajna organizacija osobina, navika i obrazaca ponašanja koja razlikuje pojedince.

Freudova struktura: id (načelo ugode), ego (načelo realnosti), superego (moralna pravila); obrane ega uključuju potiskivanje, projekciju, racionalizaciju i premještanje.

Psihoanalitičke faze razvoja: oralna, analna, falusna, latentna i genitalna; fiksacija na nekoj fazi oblikuje osobine u odrasloj dobi.

Personološke (osobinske) teorije: Allport razlikuje kardinalne, središnje i sekundarne osobine; Cattell koristi 16 faktora.

Petofaktorski model (Big Five): ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost; mjeri se upitnicima samoprocjene.

Eysenckov model: dvije dimenzije, ekstraverzija–introverzija i neuroticizam–stabilnost, kasnije proširene psihoticizmom.

Projektivne tehnike (Rorschach, TAT) tumače odgovore na nejasan materijal; objektivni upitnici imaju veću pouzdanost i valjanost.

Situacionizam tvrdi da ponašanje više određuje situacija nego osobine; interakcionizam naglašava zajednički utjecaj osobe i situacije.

Temperament je biološki uvjetovan; tipovi prema Hipokratu (sangvinik, kolerik, melankolik, flegmatik) opisuju prevladavajuće raspoloženje.

Razvojna psihologija proučava promjene tijekom života; načela su cjeloživotnost, višesmjernost i plastičnost; metode: longitudinalna i transverzalna.

Piagetove faze: senzomotorička (0–2), predoperacijska (2–7), konkretno-operacijska (7–11) i formalno-operacijska (11+).

Predoperacijsko mišljenje obilježava egocentrizam, animizam i nedostatak konzervacije; konzervacija se usvaja u konkretno-operacijskoj fazi.

Eriksonovih osam stadija psihosocijalnog razvoja; svaki stadij donosi krizu čije rješenje oblikuje osobnost (npr. povjerenje nasuprot nepovjerenju u prvoj godini).

Vygotsky ističe socijalnu interakciju i zonu proksimalnog razvoja; jezik je sredstvo kognitivnog razvoja.

Bowlbyjeva teorija privrženosti: sigurna, izbjegavajuća i ambivalentna privrženost; rano odvajanje može uzrokovati probleme u razvoju.

Moralni razvoj (Kohlberg): predkonvencionalna, konvencionalna i postkonvencionalna razina, svaka s dvije faze.

Prenatalni razvoj: zigota, embrij i fetus; teratogeni (alkohol, nikotin, lijekovi) mogu trajno oštetiti razvoj.

Adolescencija donosi pubertet i traženje identiteta; u odrasloj dobi razvijaju se karijera i obitelj, a u starosti suočavanje s gubicima i integritetom.

Socijalna percepcija oblikuje se atribucijama; temeljna atribucijska pogreška je precijeniti osobne i podcijeniti situacijske uzroke tuđeg ponašanja.

Stavovi imaju kognitivnu, afektivnu i bihevioralnu komponentu; kognitivna disonanca (Festinger) nastaje kad su stav i ponašanje u sukobu i potiče promjenu.

Konformizam (Asch): pojedinci mijenjaju mišljenje pod skupinskim pritiskom; poslušnost autoritetu (Milgram) pokazuje snažan utjecaj uputa autoriteta.

Socijalna facilitacija je bolje izvođenje pred publikom kod lakših zadataka; socijalno zabušavanje je manji trud u skupini kad se doprinos ne može prepoznati.

Grupna polarizacija jača početna stajališta nakon rasprave; groupthink je sklonost donošenju loših odluka zbog želje za jednoglasjem.

Predrasude su stavovi, a diskriminacija je ponašanje prema pripadnicima skupine; stereotipi su generalizirana uvjerenja o skupini.

Proksemika (Hall) razlikuje intimnu, osobnu, društvenu i javnu zonu udaljenosti u komunikaciji.

Altruizam je pomaganje bez očekivane koristi; prisutnost drugih smanjuje vjerojatnost pomoći (efekt promatrača, difuzija odgovornosti).

Agresija može biti instrumentalna (cilj) ili hostilna (bijes); frustracija povećava vjerojatnost agresivnog odgovora.

Psihički poremećaj je klinički značajan obrazac ponašanja ili doživljavanja koji uzrokuje patnju ili oštećenje funkcioniranja.

Klasifikacije su DSM (Američko psihijatrijsko udruženje) i MKB/ICD (Svjetska zdravstvena organizacija); obje opisuju simptome i trajanje, ne uzroke.

Anksiozni poremećaji: generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Depresija obuhvaća sniženo raspoloženje, gubitak interesa, promjene spavanja i apetita te osjećaj bezvrijednosti tijekom najmanje dva tjedna.

Shizofrenija uključuje pozitivne simptome (halucinacije, deluzije) i negativne (povlačenje, emocionalna zaravnjenost); često se javlja u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi.

Poremećaji hranjenja: anoreksija nervoza (niska tjelesna težina, strah od debljanja) i bulimija (napadi prejedanja i kompenzacijsko ponašanje).

Biološki pristup naglašava genetiku i neurotransmitterе, psihodinamski nesvjesne konflikte, kognitivno-bihevioralni iskrivljena uvjerenja, a socijalni stresore i okolinu.

Psihoterapija (kognitivno-bihevioralna, psihodinamska, humanistička) i lijekovi često se kombiniraju; hospitalizacija je potrebna kod akutne opasnosti.

Stigma smanjuje traženje pomoći; rana intervencija i socijalna podrška poboljšavaju ishod i funkcioniranje oboljelih.

Psihologija se definira kao znanost o ponašanju i mentalnim procesima, a njezin početak kao samostalne discipline veže se uz Wundtov laboratorij 1879. godine u Leipzigu.

Strukturalizam je usmjeren na analizu elemenata svijesti introspekcijom, dok funkcionalizam proučava funkciju i prilagodbenu vrijednost mentalnih procesa.

Biheviorizam odbacuje introspekciju i proučava samo mjerljivo ponašanje; kognitivizam vraća unutarnje procese poput pamćenja i mišljenja.

Psihoanaliza naglašava nesvjesne procese, dok humanistička psihologija ističe slobodnu volju i samoaktualizaciju.

Grane psihologije uključuju kliničku, razvojnu, socijalnu, kognitivnu, biološku i industrijsko-organizacijsku psihologiju.

Znanstvena metoda u psihologiji zahtijeva provjerljivu hipotezu, sustavno prikupljanje podataka i mogućnost opovrgavanja zaključaka.

Etička načela istraživanja uključuju informirani pristanak, povjerljivost, izbjegavanje štete i pravo sudionika na odustajanje.

Eksperiment je jedina metoda koja omogućuje zaključivanje o uzročno-posljedičnim odnosima jer istraživač aktivno manipulira nezavisnom varijablom.

Zavisna varijabla je mjera ishoda, a kontrolne varijable drže se stalnima kako bi se isključili alternativni uzroci.

Slučajna podjela sudionika u eksperimentalnu i kontrolnu skupinu smanjuje pristranost i izjednačava skupine po relevantnim obilježjima.

Korelacijski koeficijent kreće se od -1 do +1; predznak označava smjer, a apsolutna vrijednost jakost povezanosti, ali korelacija ne dokazuje uzročnost.

Pouzdanost označava dosljednost mjerenja, a valjanost mjeri li instrument doista ono što treba mjeriti.

Mjere središnje tendencije su aritmetička sredina, medijan i mod; mjere raspršenja uključuju raspon, varijancu i standardnu devijaciju.

U normalnoj distribuciji oko 68 % rezultata nalazi se unutar jedne standardne devijacije od sredine, a oko 95 % unutar dvije.

Dvostruko slijepa procedura sprječava utjecaj očekivanja ispitivača i sudionika na rezultate istraživanja.

Neuron se sastoji od tijela stanice, dendrita za primanje signala i aksona za prijenos impulsa, a mijelinska ovojnica ubrzava provođenje.

Akcijski potencijal slijedi princip sve ili ništa i nastaje kada depolarizacija dosegne prag podražaja.

Pri prijenosu preko sinapse neurotransmitteri prenose signal, a lijekovi mogu djelovati kao agonisti ili antagonisti.

Autonomni živčani sustav dijeli se na simpatikus, koji priprema organizam za djelovanje, i parasimpatikus, koji ga smiruje.

Produžena moždina kontrolira disanje i rad srca, mali mozak ravnotežu i motoričko učenje, a talamus prenosi osjetne informacije.

Limbički sustav uključuje amigdalu za emocije, hipokampus za pamćenje i hipotalamus za homeostazu i motivaciju.

Kora velikog mozga dijeli se na čeoni, tjemeni, zatiljni i sljepoočni režanj, svaki sa specifičnim funkcijama.

Kod većine ljudi lijeva hemisfera specijalizirana je za jezik i logičko mišljenje, a desna za prostorne i glazbene sposobnosti.

Osjet je primanje podražaja receptorima, a percepcija je organiziranje i tumačenje osjeta u smislenu cjelinu.

Apsolutni prag je najmanji osjetljivi podražaj, a diferencijalni prag najmanja primjetljiva razlika koja je razmjerna jakosti podražaja (Weberov zakon).

Senzorna adaptacija je smanjenje osjetljivosti na stalni podražaj, primjerice slabije osjećanje mirisa nakon duljeg boravka u prostoriji.

U mrežnici štapići služe za vid u mraku i pokret, a čunjići za boju i oštrinu vida.

Gestalt zakoni grupiranja uključuju blizinu, sličnost, zatvaranje, kontinuitet i odnos lik-pozadina.

Percepcijske konstante veličine, oblika i boje održavaju relativnu stalnost predmeta unatoč promjenama slike na mrežnici.

Dubinska percepcija koristi monokularne znakove poput linearne perspektive i prekrivanja te binokularne znakove poput konvergencije i retinalnog dispariteta.

Zračne iluzije poput Müller-Lyerove nastaju zbog automatske primjene znakova dubine i konstante veličine.

U klasičnom uvjetovanju neutralni podražaj povezan s bezuvjetnim podražajem postaje uvjetovani podražaj koji izaziva uvjetovanu reakciju.

U operantnom uvjetovanju potkrepljenje jača ponašanje, a kazna ga slabi; potkrepljenje može biti pozitivno ili negativno.

Učenje po modelu odvija se promatranjem i oponašanjem, a ključni su pažnja, zadržavanje, izvođenje i motivacija.

Faze pamćenja su kodiranje, pohrana i dosjećanje; senzorno pamćenje traje djelić sekunde, a kratkoročno oko 20 do 30 sekundi.

Kapacitet radnog pamćenja iznosi oko 7 ± 2 jedinice, a grupiranje povećava količinu zapamćenog materijala.

Zaboravljanje se objašnjava propadanjem traga, interferencijom (proaktivnom i retroaktivnom) i nedostatkom znakova za dosjećanje.

Krivulja zaboravljanja pokazuje najbrže zaboravljanje neposredno nakon učenja, a ponavljanje u razmacima usporava zaboravljanje.

Eksplicitno pamćenje obuhvaća činjenice i događaje, implicitno vještine, a hipokampus je ključan za konsolidaciju.

Mišljenje je posredno i generalizirano spoznavanje, a pojmovi su mentalne kategorije koje grupiraju slične objekte ili događaje.

Heuristika dostupnosti i heuristika reprezentativnosti su brza pravila procjene koja dovode do sustavnih pogrešaka u zaključivanju.

Funkcionalna fiksacija otežava rješavanje problema jer sprječava sagledavanje nove uporabe predmeta.

Divergentno mišljenje proizvodi mnoga rješenja, a konvergentno mišljenje traži jedno najbolje rješenje.

Spearmanov g-faktor označava opću inteligenciju, Gardner predlaže višestruke inteligencije, a Sternberg trijarhijsku teoriju.

IQ se izražava kao kvocijent mentalne i kronološke dobi pomnožen sa 100 ili kao odstupanje od prosjeka 100 uz standardnu devijaciju 15.

Jezik obuhvaća fonologiju, morfologiju, sintaksu, semantiku i pragmatiku.

Chomsky ističe urođenu sposobnost za jezik, a Skinner usvajanje jezika objašnjava potkrepljenjem.

Motivacija je unutarnje stanje koje pokreće, usmjerava i održava ponašanje prema cilju.

Maslowljeva hijerarhija reda potrebe od fizioloških preko sigurnosti, pripadnosti i poštovanja do samoaktualizacije.

Unutarnja motivacija proizlazi iz same aktivnosti, a vanjska iz nagrada i kazni; pretjerane vanjske nagrade mogu smanjiti unutarnju motivaciju.

Homeostaza je održavanje unutarnje ravnoteže, primjerice regulacija gladi, žeđi i tjelesne temperature.

James-Lange tvrdi da emocija slijedi tjelesne promjene, Cannon-Bard da se zbivaju istodobno, a Schachter-Singer da emocija nastaje iz pobude i kognitivne procjene.

Osnovne emocije prema Ekmanu uključuju sreću, tugu, strah, ljutnju, gađenje i iznenađenje, prepoznatljive preko izraza lica.

Fiziološka pobuda u emocijama obuhvaća aktivaciju simpatikusa i lučenje adrenalina, dok parasimpatikus smiruje organizam.

Ličnost je relativno trajna organizacija osobina, navika i obrazaca ponašanja koja razlikuje pojedince.

Freud razlikuje id prema načelu ugode, ego prema načelu realnosti i superego prema moralnim pravilima.

Obrane ega uključuju potiskivanje, projekciju, racionalizaciju i premještanje, a fiksacija na razvojnoj fazi oblikuje osobine u odrasloj dobi.

Allport razlikuje kardinalne, središnje i sekundarne osobine, a Cattell opisuje ličnost pomoću 16 faktora.

Petofaktorski model obuhvaća ekstraverziju, ugodnost, savjesnost, neuroticizam i otvorenost.

Eysenckov model temelji se na dimenzijama ekstraverzije-introverzije i neuroticizma-stabilnosti, kasnije proširenima psihoticizmom.

Projektivne tehnike poput Rorschacha i TAT-a tumače odgovore na nejasan materijal, dok objektivni upitnici imaju veću pouzdanost i valjanost.

Interakcionizam naglašava zajednički utjecaj osobina ličnosti i situacije na ponašanje.

Razvojna psihologija proučava promjene tijekom života, a glavne su metode longitudinalna i transverzalna.

Piagetove faze su senzomotorička, predoperacijska, konkretno-operacijska i formalno-operacijska.

Predoperacijsko mišljenje obilježava egocentrizam, animizam i nedostatak konzervacije, koja se usvaja u konkretno-operacijskoj fazi.

Eriksonovih osam stadija psihosocijalnog razvoja temelji se na krizama čije rješenje oblikuje osobnost.

Vygotsky ističe socijalnu interakciju i zonu proksimalnog razvoja, a jezik smatra sredstvom kognitivnog razvoja.

Bowlby razlikuje sigurnu, izbjegavajuću i ambivalentnu privrženost, a rano odvajanje može uzrokovati razvojne probleme.

Kohlbergov moralni razvoj prolazi kroz predkonvencionalnu, konvencionalnu i postkonvencionalnu razinu.

Prenatalni razvoj obuhvaća zigotu, embrij i fetus, a teratogeni poput alkohola i nikotina mogu trajno oštetiti razvoj.

Temeljna atribucijska pogreška je precijeniti osobne i podcijeniti situacijske uzroke tuđeg ponašanja.

Stavovi imaju kognitivnu, afektivnu i bihevioralnu komponentu, a kognitivna disonanca nastaje kad su stav i ponašanje u sukobu.

Aschovi pokusi pokazuju konformizam pod skupinskim pritiskom, a Milgramovi poslušnost autoritetu.

Socijalna facilitacija je bolje izvođenje pred publikom kod lakših zadataka, a socijalno zabušavanje manji trud u skupini bez prepoznatljivog doprinosa.

Grupna polarizacija jača početna stajališta nakon rasprave, a groupthink je sklonost lošim odlukama zbog želje za jednoglasjem.

Predrasude su stavovi, diskriminacija je ponašanje, a stereotipi su generalizirana uvjerenja o skupini.

Efekt promatrača i difuzija odgovornosti smanjuju vjerojatnost pomaganja u prisutnosti drugih ljudi.

Psihički poremećaj je klinički značajan obrazac ponašanja ili doživljavanja koji uzrokuje patnju ili oštećenje funkcioniranja.

DSM i MKB/ICD klasifikacije opisuju simptome i trajanje poremećaja, a ne njihove uzroke.

Anksiozni poremećaji uključuju generalizirani anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobije i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Depresija obuhvaća sniženo raspoloženje, gubitak interesa i promjene spavanja i apetita tijekom najmanje dva tjedna.

Shizofrenija uključuje pozitivne simptome poput halucinacija i deluzija te negativne poput povlačenja i emocionalne zaravnjenosti.

Anoreksija nervoza obilježena je niskom tjelesnom težinom i strahom od debljanja, a bulimija napadima prejedanja i kompenzacijskim ponašanjem.

Kognitivno-bihevioralna terapija usmjerena je na iskrivljena uvjerenja i ponašanja, a često se kombinira s lijekovima.

Stigma smanjuje traženje pomoći, a rana intervencija i socijalna podrška poboljšavaju ishod liječenja.