Uvod u psihologiju i povijest psihologije
Ova domena provjerava razumijevanje psihologije kao znanosti, njezina povijesnog razvoja i glavnih pravaca. Ispit traži da razlikujete znanstvene pristupe od pseudoznanosti, povežete autore s idejama i prepoznate metodološke posljedice pojedinog pristupa.
Povijesne prekretnice
Psihologija se kao samostalna znanost smješta u 1879., kada Wilhelm Wundt osniva prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u Leipzigu. Wundt i Titchener razvijaju strukturalizam: cilj je raščlambom svjesnog iskustva na elemente. William James zastupa funkcionalizam i pita čemu svijest služi u prilagodbi. Početkom 20. stoljeća Watson pokreće biheviorizam: psihologija proučava samo opažljivo ponašanje, a ne unutarnje stanje. Freudova psihoanaliza uvodi nesvjesno i rana iskustva; humanistička psihologija Maslowa i Rogersa ističe rast, slobodu i samostvarenje; kognitivna revolucija vraća pažnju na obradu informacija.
Što čini znanstvenu psihologiju
Znanstveni pristup traži provjerljive tvrdnje, operacionalizirane konstrukte i sustavno prikupljanje podataka. Razlikujte teoriju (objašnjenje), hipotezu (predviđanje) i empirijski nalaz. Pseudoznanost često izbjegava falsifikaciju, oslanja se na anegdote i ne dopušta mogućnost da bude opovrgnuta.
Primjer s obrazloženjem
Tvrdnja „ljudi su agresivniji nakon nasilnog filma“ nije još znanstvena. Operacionaliziramo agresiju kao broj pritisaka na tipku koji drugome oduzima bodove, nasilni film kao eksperimentalni uvjet, a neutralni kao kontrolni. Ako slučajna podjela i kontrola ometajućih varijabli pokažu razliku, nalaz podupire hipotezu - ali je ne dokazuje trajno.
Zamke
Miješanje psihoanalize i biheviorizma, pripisivanje Wundtu psihoanalize, proglašavanje korelacije uzročnošću te poistovjećivanje psihologije s psihijatrijom gube bodove. Psiholog proučava ponašanje i mentalne procese, a psihijatar je liječnik.