Psihički poremećaji i mentalno zdravlje
Psihički poremećaji i mentalno zdravlje provjeravaju klasifikaciju, simptome, modele objašnjenja i pristupe pomoći. Ispit traži razliku između normalne reakcije i poremećaja te između bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
Klasifikacija i modeli
DSM-5 i ICD koriste kriterije trajanja, intenziteta i oštećenja funkcioniranja. Dijagnoza nije etiketa osobe. Biopsihosocijalni model povezuje biologiju, psihološke obrasce i okolinu. Mentalno zdravlje nije samo odsutnost simptoma; uključuje funkcioniranje, prilagodbu i dobrobit.
Česti poremećaji
Anksiozni poremećaji: generalizirani anksiozni, panični, socijalna fobija, specifične fobije; opsesivno-kompulzivni poremećaj ima opsesije (neželjene misli) i kompulzije (ponašanja koja smanjuju tjeskobu). Depresija: dugotrajna tuga, gubitak interesa, promjene spavanja i apetita, bezvrijednost, moguće suicidalne misli. Bipolarni poremećaj uključuje epizode manije i depresije. Shizofrenija može imati pozitivne simptome (deluzije, halucinacije) i negativne (avolicija, zaravnjen afekt, povlačenje).
Pristupi pomoći
Psihoterapija (npr. kognitivno-bihevioralna) mijenja misli i ponašanje; lijekovi djeluju na neurotransmitere; kombinacija je česta. Važni su empatija, povjerljivost i destigmatizacija. Hitna pomoć potrebna je kod akutne opasnosti za sebe ili druge.
Primjer
Osoba koja nekoliko tjedana izbjegava javni prijevoz jer strahuje od paničnog napadaja i to joj ometa posao vjerojatno ima panični poremećaj s agorafobijom, a ne samo „trema“. Ključno je trajanje, intenzitet i funkcionalno oštećenje.
Zamke
Ne dijagnostizirajte iz jednog simptoma; tuga nije automatski depresija. Ne miješajte psihologa i psihijatra. Ne tvrdite da lijekovi „liječe karakter“; biološki i psihosocijalni čimbenici djeluju zajedno.