Biološke osnove psihičkog života
Biološke osnove povezuju živčani sustav, mozak i endokrini sustav s ponašanjem. Ispit traži poznavanje dijelova neurona, osnovnih moždanih područja i razlike između središnjeg i perifernog živčanog sustava.
Neuron i prijenos signala
Neuron se sastoji od dendrita (prijem), tijela stanice (integracija), aksona (prijenos) i terminalnih završetaka (otpuštanje neurotransmitora). Mijelinska ovojnica ubrzava provođenje akcijskog potencijala. Sinapsa je spoj na kojem se kemijskim putem prenosi signal; neurotransmitori mogu biti pobudni ili inhibicijski. Plastičnost znači da se veze mijenjaju iskustvom.
Mozak i živčani sustav
Središnji živčani sustav čine mozak i leđna moždina; periferni se dijeli na somatski (voljni pokreti, osjet) i autonomni (unutarnji organi). Autonomni ima simpatikus (aktivacija, bijeg-borba) i parasimpatikus (smirenje, obnova). U mozgu: frontalni režanj za planiranje i pokret, parijetalni za tjelesni osjet, temporalni za sluh i pamćenje, okcipitalni za vid. Limbički sustav uključuje amigdalu (emocije, osobito strah), hipokampus (pamćenje) i hipotalamus (homeostaza, hormonalna regulacija). Brocovo područje u frontalnom režnju omogućuje govornu proizvodnju, Wernickeovo razumijevanje govora.
Endokrini sustav i genetika
Hormoni djeluju sporije i dugotrajnije od živčanih impulsa. Hipofiza upravlja drugim žlijezdama; nadbubrežne žlijezde luče kortizol i adrenalin u stresu. Ponašanje je gotovo uvijek poligensko i interaktivno: geni daju raspon mogućnosti, okolina oblikuje izražaj.
Primjer
Ozljeda Brocinog područja može ostaviti razumijevanje govora relativno očuvanim, ali govor postaje težak i telegrafski. Zaključujemo da je riječ o poremećaju proizvodnje, a ne općeg znanja ili sluha, jer su druge funkcije očuvane.
Zamke
Ne poistovjećujte amigdalu s pamćenjem ni hipokampus sa strahom; ne tvrdite da lijevu i desnu hemisferu razdvaja „logika i kreativnost“ bez konteksta; ne zaboravite da je mozak plastičan i da lokalizacija nije strogo jednoznačna.