Mišljenje, inteligencija i jezik
Mišljenje, inteligencija i jezik provjeravaju kako oblikujemo pojmove, rješavamo probleme, prosuđujemo i komuniciramo. Ispit traži razliku između algoritama i heuristika, teorije inteligencije te strukturu jezika.
Mišljenje i rješavanje problema
Pojmovi se često predstavljaju prototipovima; kategorizacija olakšava brzu obradu. Algoritam je sustavan postupak koji jamči rješenje, ali može biti spor. Heuristika je brza mentalna prečica koja štedi vrijeme, ali stvara pristranosti: dostupnost (procjena prema lakoći prisjećanja), reprezentativnost (prema sličnosti sa stereotipom) i sidrenje (oslanjanje na početnu vrijednost). Funkcionalna fiksiranost i mentalni set otežavaju pronalazak novog rješenja; inkubacija može pomoći.
Inteligencija
Spearman uvodi opći faktor g; Thurstone govori o više primarnih sposobnosti. Cattell razlikuje fluidnu (rješavanje novih problema) i kristaliziranu (znanje, iskustvo). Gardner predlaže višestruke inteligencije, Sternberg triarhijsku teoriju (analitička, kreativna, praktična). IQ se izražava standardiziranim rezultatom; prosjek je 100, standardna devijacija obično 15. Test mora biti valjan i pouzdan, a rezultat interpretiran s obzirom na norme.
Jezik
Jezik ima foneme (najmanje glasovne jedinice), morfeme (najmanje značenjske jedinice), sintaksu (pravila rečenice), semantiku (značenje) i pragmatiku (uporaba u kontekstu). Chomsky ističe urođenu jezičnu sposobnost; Whorfova hipoteza tvrdi da jezik oblikuje mišljenje, ali dokazi su mješoviti. Broca je povezan s proizvodnjom, Wernicke s razumijevanjem.
Primjer
Na pitanje je li riječ „pas“ češća od „životinja“, mnogi kažu „životinja“ jer je nadređena i lakše dostupna. To je heuristika dostupnosti, ne logička pogreška u skupovima.
Zamke
Viši IQ ne znači nužno bolju praktičnu prilagodbu; Gardnerove inteligencije nisu isto što i psihometrijski g. Ne miješajte fonem i slovo; hrvatski fonemi nisu identični slovima.