Motivacija i emocije
Motivacija i emocije objašnjavaju zašto započinjemo, održavamo i usmjeravamo ponašanje te kako doživljavamo i izražavamo afekt. Ispit traži teorije motivacije, hijerarhiju potreba i fiziološke/kognitivne teorije emocija.
Motivacija
Homeostaza je održavanje ravnoteže; nedostatak stvara nagon koji pokreće ponašanje (teorija smanjenja nagona). Arousal teorija traži optimalnu razinu uzbuđenja; Yerkes–Dodson pokazuje da je za složene zadatke optimalno umjereno, a za jednostavne više uzbuđenje. Incentivi su vanjski poticaji. Intrinzična motivacija dolazi iz zanimanja i osjećaja kompetentnosti; ekstrinzična iz nagrada i kazni. Prema Maslowu, fiziološke potrebe i sigurnost dolaze prije pripadanja, poštovanja i samostvarenja, no redoslijed nije univerzalan.
Emocije
Osnovne emocije (npr. radost, strah, tuga, ljutnja, gađenje, iznenađenje) imaju prepoznatljive izraze; Ekman nalazi visoku unakrsnokulturnu prepoznatljivost lica. James–Lange: tjelesna reakcija prvo, emocija je njezina percepcija. Cannon–Bard: tjelesno uzbuđenje i emocija zbivaju se paralelno. Schachter–Singer dvofaktorska teorija: uzbuđenje + kognitivna oznaka daju emociju. Lazarus ističe procjenu događaja; facial feedback sugerira da izraz lica može pojačati doživljaj.
Primjer
Osoba osjeti lupanje srca na ispitu i protumači ga kao tjeskobu. Prema dvofaktorskoj teoriji, isto uzbuđenje moglo bi se protumačiti kao uzbuđenje ili ljutnja, ovisno o oznaci i kontekstu.
Zamke
Ne miješajte negativno potkrepljenje s motivacijom; Maslowljeva piramida nije strogi zakon. Ne tvrdite da su sve emocije univerzalno prepoznatljive ili da su izrazi lica jedini pokazatelj. Razlikujte raspoloženje (dugotrajnije, slabije) od emocije (kratkotrajna, intenzivna).