Ličnost i individualne razlike
Ličnost i individualne razlike provjeravaju stabilne obrasce ponašanja, teorije ličnosti i načine procjene. Ispit traži razliku između psihoanalitičkog, humanističkog, bihevioralnog i traitskog pristupa te kriterije dobrog mjerenja.
Teorijski pristupi
Freud: id (nagoni), ego (realnost), superego (moral); nesvjesni sukobi i obrane (potiskivanje, projekcija, racionalizacija). Humanisti: Rogersova bezuvjetna pozitivna pažnja i Maslowljeva samoaktualizacija. Bihevioralni i socijalno-kognitivni pristup ističe učenje, situaciju i samoefikasnost (Bandura). Traitski pristup traži stabilne dimenzije: Allportove osobne dispozicije, Eysenckova tri faktora (ekstraverzija, neuroticizam, psihoticizam), Big Five: otvorenost, savjesnost, ekstraverzija, ugodnost, neuroticizam (OCEAN).
Situacija i procjena
Mischel upozorava da ponašanje varira sa situacijom; traitski rezultat predviđa prosječne tendencije, ne svaki pojedini čin. Rotter uvodi lokus kontrole (unutarnji/vanjski). Procjena može biti intervju, upitnik, promatranje ili projektivna tehnika (npr. Rorschach, TAT); projektivne tehnike slabije su pouzdane. Instrument mora biti valjan, pouzdan i normiran.
Primjer
Dvije osobe postižu isti rezultat na ekstraverziji, ali jedna je društvena samo na zabavama, a druga i na poslu. Trait opisuje tendenciju, a situacija mijenja izražaj; zato jedan test nije konačna „etiketa“.
Zamke
Ne poistovjećujte psihopatiju s introverzijom; ne tvrdite da Big Five mjeri „tipove“ kao MBTI. Freudova podjela nije isto što i DSM dijagnoza. Projektivne tehnike ne daju dijagnozu same po sebi.